OSJEĆATE LI I VI TO FAMOZNO “SUSRAMLJE”, iako niste baš sigurni što ta riječ točno znači, jer prije svega ne znate ni s kime taj osjećaj zapravo dijelite? Ali vjerujete da jednostavno ne možete u tom osjećaju biti usamljeni? E, pa duboko susramlje.
U ovom trenutku zbog svih onih izjava ljudi koji u ovom trenutku jesu ili su donedavna bili na čelu hrvatskog obrambenog sustava, a koji svakodnevno dokazuju svoje neznanje, neobaviještenost i nedostatak analitičke podrške. Od onih izjava da Putinove invazije na Ukrajinu neće i ne može biti, pa do tvrdnji da je posljednja ukrajinska ofenziva propala, u trenutku dok još nije bila pravo ni započela, uz stalno ponavljanje kako su Rusi toliko nadmoćni da su zapravo i nedodirljivi.
Da, ali uz to susramlje, osjećam i stvarni strah. Jer ti ljudi prema Ustavu i zakonima sutra bi nas, nedajbože, mogli voditi u nekom novom ratu, te zapovijedati nama. Ili našoj djeci. Naježim se odmah. Jer ako o njima bude ovisilo, onda smo doista izgubljeni.
Suprotno svim takvim kriptoputinovskim tvrdnjama, dok smo mi zabavljeni aferama, protukriznim mjerama, jednako kao i Severininim modricama i smrću britanske kraljice, ukrajinske snage u ovom trenutku ostvaruju opipljive proboje iz barem tri pravca na području Hersona sjeverno od Dnjepra, ali posve paralelno tu je i doista senzacionalan blitzkrieg jugoistočno od Harkiva prema Izjumu i Kupjansku, uz pomake i sjeverno od Slovjanska. Ukrajinci trenutno imaju inicijativu svugdje osim kod Bahmuta. Pod inicijativom naravno, ne računam neprekinutu neselektivnu rusku artiljerijsku paljbu uzduž cijelog “fronta”.
Kako priznaje Igor Girkin Strelkov, jedan od separatističkih jastrebova: “Južno od Harkiva za sada je “alles kaput” organizirane ruske obrane, borbe se već vode na prilazima Kupjansku, neprijatelj poduzima duboke prodore kroz naše dezorijentirane trupe, s malim snagama stvara paniku i razbija pozadinske kontrolne točke, presereće transportne kolone, zahvaljujući pouzdanim komunikacijama te grupe imaju podršku preciznih raketnih udara, a naša avijacija unutar te kaše nije u stanju raspoznati “prijatelj ili neprijatelj”.”
Za Strelkova je jasno – odgovor zašto se taj potpun raspad dogodio može biti samo izdaja u ruskim redovima, jer je usprkos navodno pravovremenim informacijama o ukrajinskoj ofenzivi, ruski generalštab ispraznio ovo područje, te sposobne snage prebacio na druga bojišta, ostavivši uglavnom razbacane posade rezervista, koje su kolabirale pod prvim naletom iskusnijih ukrajinskih snaga.
U međuvremenu, svježe snage su prebacivali na područje Hersona, unatoč tome što su Ukrajinci onesposobili sve mostove i pontone preko Dnjepra, a trajekti nisu dovoljni za opskrbu tolike vojske te bi se cijelo to područje moglo pretvoriti u klopku. Naravno, Strelkov time pokušava djelomice umanjiti uspjeh Ukrajinaca, koji sasvim sigurno jesu imali dobre informacije o slabim točkama ruske obrane, ali sasvim je jasno da je za njih ovo područje i inače od posebnog značaja, te da to nije samo rezultat oportuniteta.
Rusi su ovih dana nagađali da je cilj Ukrajinaca zauzeti sela Vesele i Kunje, čime bi presjekli najpogodniju liniju opskrbe iz pravca Kupjanska prema Balakliji i Izjumu. No, u međuvremenu, iako su je isprva zaobišli kako ne izgubili moment sile, Ukrajinci su počistili i grad Balakliju, a najdublje njihovo krilo već je dosegnulo sam Kupjansk, kao ključno prometno i logističko čvorište bez kojega Izjum ne može dugo opstati. A bez Izjuma, treba li napominjati, ne bi bio moguć ikakav napredak ruskih snaga u Donbasu. Da nisu bili tako brzo zauzeli Izjum, Rusi vjerojatno ne bi uspjeli nakon nakon višemjesečnih napora i golemih gubitaka osvojiti niti Sjeverodonjeck i Lisičansk. Izjum je za njih bio ključ za osvajanje cijelog Donbasa.
Pogledamo li na karti, u cijelom tom razdoblju od propasti opsade Kijeva, Rusi su uspjeli ostvariti prodor u dubinu od najviše 50km u nekoliko mjeseci, dok su Ukrajinci ovdje u par dana doveli do kolapsa ruske obrane zapadno od Izjuma te na širini od 50km fronte ostvarili prodor na najdubljem mjestu i preko 100km. Ukrajinci su u ovoj kotraofenzivi u svega nekoliko dana osvojili površinu veću no što su Rusi osvojili nakon pada Sjeverodonjecka. Hoće li se uspjesi održati? I koliko dugo? Nemam pojma.
Ruska protuofenziva zasigurno će uslijediti, no pitanje je hoće li prije dolaska značajnijih ruskih snaga biti oslobođen i Kupjansk i Izjum, koji je u ovom trenutku već u operativnom okruženju.
Žuto: područje oslobođeno u posljednjoj ofenzivi od 29. kolovoza u ovom trenutku vjerojatno je i još nešto veće.
Ivan Hrstić / facebook
