PIŠE TIHOMIR RAJČIĆ

Oni su mislili da je Zapad dekadentan, i da je Europa ogromni Disneyland u koji kineski bračni parovi dolaze na medeni mjesec, rekao je nedavno za The Economist jedan zapadni diplomat u Pekingu. Vijest donosi SLOBODNA DALMACIJA

Zato ne treba čuditi što je kineski vrh bio potpuno zatečen držanjem Europljana i Amerikanaca prema ruskoj agresiji na Ukrajinu. Posebno ih je iznenadila odlučnost Njemačke koja je do prije mjesec dana izgledala kao plašljivi političko-gospodarski div koji uporno izbjegava sve sukobe. Usprkos tome i usprkos rastućoj mogućnosti ruskog poraza u Ukrajini, Kina ne može okrenuti leđa Putinu.

U vrlo opširnoj analizi novi Newsweek navodi da će Kina, ostavi li Putina na cjedilu, izgubiti svog najvažnijeg globalnog saveznika koji bi joj u budućnosti mogao pružiti ruku u sukobu s Amerikom. Zato, iako čvrsto savezništvo s Putinom u ovom trenutku ne izgleda kao naročito mudar potez, kinesko vodstvo Putina i Rusiju gleda u okviru svojih planova za ostvarenje globalne dominacije tijekom 21. stoljeća.

STRAH OD PACIFIČKOG NATO-A

U tom smislu rat u Ukrajini je za Kinu koristan jer pogled svjetske javnosti odvraća od planova službenog Pekinga u Aziji, podižući joj usput stratešku cijenu. Gledano iz kineske perspektive, moguća osuda ruske agresije i pomoć Ukrajini nije pitanje humanosti nego pitanje političke računice, pri čemu bi kineska cijena za takav postupak bila američko popuštanje kineskim interesima na Pacifiku i u Aziji.

U pozadini ove računice je kineski strah od tzv. “pacifičkog NATO-a”, odnosno skupine QUAD kojom Amerika uz pomoć Japana, Indije i Australije želi obuzdati rastuću moć Kine. Zato ne čudi što službeni Peking krivicu za sadašnje i buduće ratove svaljuje na Ameriku i njezine saveznike.

”NATO je rastao i širio se i vojno je intervenirao u zemljama kao što su Jugoslavija, Irak, Sirija i Afganistan. Američka strategija na Pacifiku jednako je opasna kao i strategija NATO-a. Ako dopustimo da se američki planovi ostvaruju nesmetano, to će Aziju i Pacifik gurnuti na rub ratnog ponora”, rekao je nekidan, kako to bilježi Financial Times, zamjenik kineskog ministra vanjskih poslova Le Yucheng.

Zato ne treba čuditi što je The Economist konstatirao da Kina i Rusija jedna drugoj čuvaju leđa prema Zapadu i Americi, pri čemu je važno to što Kinezi smatraju da bi ih rusko savezništvo moglo spasiti od nekih budućih energetskih i prehrambenih sankcija Zapada, za koje se Kina već priprema, stvarajući strateške zalihe.

Kad se zna sve ovo, ne čudi što službeni Peking nema lijepih riječi ni za Ameriku, ali ni za Ukrajinu. Amerika, smatra službeni Peking, postupa kao vrlo nemoralni gospodar rata koji je kriv za stradanje Ukrajine. Da stvar bude zanimljivija, kineski veliki vođa Xi Jinping je svojim diplomatima naložio da po svaku cijenu brane Rusiju koja je, navodno, ugrožena ukrajinskim aspiracijama prema Zapadu, iza kojih je nepromišljena politika službenog Washingtona.

Da bi što jače naglasio odgovornost Amerike i Zapada, Xi Jinping je američkom predsjedniku Bidenu tijekom nedavnih pregovora servirao staru kinesku poslovicu. “Onaj tko je tigru oko vrata svezao zvonce, mora ga i odvezati”, pri čemu je, prema riječima kineskog velikog vođe, Ukrajina američki tigar koji prijeti ruskom medvjedu i izaziva nered na istoku Europe.

U ovakvoj antiameričkoj diplomatskoj slagalici Kina računa na potporu, ili barem neutralnost, važne svjetske sile Indije, ali i na tzv. “globalni jug”, odnosno zemlje južne Zemljine polutke koje zbog kolonijalnih iskustava prošlosti krivim okom gledaju na Zapad.

Istovremeno, nudeći investicijske projekte “teške” otprilike 400 milijardi dolara, Kina na svoju stranu nastoji pridobiti četrdesetak islamskih zemalja, okupljenih u Organizaciju za islamsku suradnju. U dubokoj pozadini ovakve računice je stara priča o Tajvanu, koji Kinezi smatraju svojom Ukrajinom.

SKROMAN TERITORIJ OD OGROMNE VAŽNOSTI

Tajvan je otočna državica koja se nalazi oko 150 kilometara od kineskog kopna, koju su 1949. osnovale antikomunističke izbjeglice iz Kine, koje su od tada štićenici Amerike. Zato Tajvan, iako ima skroman teritorij veličine dvije trećine Hrvatske, na kojem živi blizu 24 milijuna stanovnika, u Pekingu danas izgleda kao kineska Ukrajina koju treba osvojiti silom.

No, očekivani jaki otpor odlično naoružanog domaćeg stanovništva i vjerojatna pomoć, pa i intervencija Amerike i njezinih saveznika tu bi invaziju mogli pretvoriti u skupu katastrofu koja bi imala opasne unutrašnje i vanjske posljedice za Kinu. Zato Putinova agresija na Ukrajinu Kinezima izgleda kao generalna proba za osvajanje Tajvana, zbog čega politički, vojni i obavještajni vrh u Pekingu pažljivo proučava rezultate Putinova rata u Ukrajini i reakcije Zapada.

Procjenjujući situaciju iza kulisa službenog Pekinga, šef američke obavještajne službe CIA William Burns je za najnoviji broj tjednika Newsweek rekao da su Kinezi bili “iznenađeni i uznemireni” žilavim otporom Ukrajinaca i čvrstom i jedinstvenom reakcijom Europe i Amerike.

Izjava glavne šefice američke obavještajne zajednice Avril Haines još je konkretnija i znakovitija: “Kako sada stoje stvari, Kinezi će vrlo ozbiljno razmisliti o tome mogu li napasti Tajvan, jer se boje jedinstva Europe i Amerike, a posebno sankcija koje bi im one mogle nametnuti”.

Zato, osim Putinova de facto vojnog poraza u Ukrajini, kineski vrh u ovom trenutku pažljivo mjeri učinak sankcija na Rusiju, s posebnim naglaskom na ekonomske sankcije i na činjenicu da se 400 velikih zapadnih kompanija povuklo iz Rusije. Gledano iz perspektive službenog Pekinga koji, usprkos komunističko-totalitarnoj kontroli zemlje, i dalje računa na strane investicije i relativno slobodnu trgovinsku suradnju sa Zapadom, jer to potiče gospodarski rast i pomaže liječenje unutrašnjih boljki Kine.

”Bez snažnog gospodarskog rasta Kina ne može povećati životni standard svojih građana, ne može riješiti socijalne probleme niti održati društvenu stabilnost zemlje. Ukratko rečeno, sposobnost Kine da ima veliki gospodarski rast nije samo ekonomsko, nego i geopolitičko pitanje.” Ovako je najnoviji broj poluslužbenog magazina kineske vlade na engleskom jeziku China Report opisao stvarne brige vlade u Pekingu.

Naime, u situaciji kada se očekuje gospodarski rast od 5,5 posto i inflacija od oko 3 posto, kinesko vodstvo je zauzeto sređivanjem vlastitog dvorišta. To opet znači da vlada u Pekingu Kineze namjerava naviknuti na sporiji rast životnog standarda, ali i pojačani izvoz koji bi trebao “podebljati” njezine devizne pričuve. No, čitavu ovu računicu mogu pokvariti opasni geopolitički zapleti.

Iako China Report gotovo i ne spominje rat u Ukrajini, službeni Peking je svjestan da se njihov dugogodišnji prijatelj Vladimir Putin igra vatrom i da se rat u Ukrajini može i Kini razbiti o glavu. Naime, u idealnom svijetu njezine nacionalne računice Kina želi zadržati strateško partnerstvo sa Rusijom, ali i održavati snažne ekonomske veze s Ukrajinom, i Europu zadržati u svojoj gospodarskoj orbiti te s Amerikom imati tolerantno napete odnose da se sankcije iz Rusije ne bi prelile u Kinu.

Zato ne treba čuditi što je nedugo prije ruske agresije kineski veliki vođa Xi Jinping ukrajinskom predsjedniku Zelenskom poslao sljedeću poruku: “Od uspostave diplomatskih odnosa prije trideset godina, odnosi Kine i Ukrajine su napredovali na stabilnim i zdravim osnovama.”

A OKRŠAJ SLIJEDI…

Iako će ove riječi mnogima zvučati vrlo licemjerno, one su dio pragmatične računice državnog vrha u Pekingu koji, kako piše Foreign Affairs, uvijek gleda u budućnost. U toj budućnosti, negdje polovicom ovog stoljeća, trebao bi se dogoditi geostrateški dvoboj između Kine i Amerike u kojem bi Europa i Rusija trebale biti manje-više drugorazredni saveznici dviju globalnih sila. Takvo gledanje državnog vrha u Pekingu najbolje je sažeo jedan kineski vojni analitičar riječima:

”Ako u sadašnjoj krizi u Ukrajini ne postupimo kako treba, za trideset godina Zapad će se prema Kini odnositi kao danas prema Rusiji”.

Iza ovih riječi se krije slučaj Hong Konga, koji je kineska vlada, suprotno ugovornoj obvezi da će do 2047. poštovati njegovu liberalno-demokratsku autonomiju, jednostavno “progutala”. S obzirom na to da je Zapad reagirao vrlo mlako, samo prosvjedima bez ikakvih opipljivijih sankcija, službeni Peking je sve do rata u Ukrajini računao da će u budućem sukobu s dekadentnom Amerikom i razjedinjenom Europom izići kao pobjednica.

No, suočeno sa izglednim Putinovim porazom, kinesko vodstvo pažljivo bilježi razvoj događaja i radi nove računice. U tim računicama agonija Ukrajine nije pretjerano važna sve dok kineske kompanije nisu pogođene zapadnim sankcijama Rusiji i dok nisu ugrožene kineske veze s Europom. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA