Iako je najavljeno da će vožnja trajati svega 16 minuta, na testnoj vožnji u srijedu trebale su nam 23 minuta da dođemo do vrha Medvednice, a razlog usporenja je buka koja izluđuju žitelje kuća uz novu trasu žičare
Piše: Saša Paparella objavljuje ZAGREBI HR
Nekoliko dana uoči najavljenog otvaranja zagrebačke žičare, novinari su dobili priliku provozati se od Gračana do vrha Medvednice.
Kabine nove žičare puno su veće i neusporedivo komfornije od onih nekadašnjih, koje nam se sada čine kao skinute s ringišpila u lunaparku. Ne tresu se toliko i iz njih se puno bolje vidi okolica. Sjedalice su tapecirane, doduše materijalom prikladnijim za siceve u prigradskom autobusu. S obzirom na potrošenih stotinjak milijuna eura, očekivali smo neki bljesak luksuza, no na očekivanjima je i ostalo.
Napušteni Brestovac, stanica na kojoj nitko ne izlazi
Na ulazu u predimenzionirane zdanje dočekao nas je Goran Kekić iz ZET-ovog Odjela za odnose s javnošću ZET-a i odmah uputio u jednu od praznih kabina koje su se tu okretale.
Trasa je produljena sa svake strane, pa se sada za žičarom – koja je sada produljena da same tramvajske pruge – prvo uspinjete do vrha brežuljka, onda se spuštate da bi negdje na početku stare trase ponovno počeo uspon, ali ovoga puta na malo veći brežuljak, na Sljeme. S lijeve strane se šarene košnice, s desne potok Bliznec i početak planinarske Bikčevićeve staze koja vodi do doma Puntijarka. Tamo sam jednom prilikom sreo danas već pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, sljedeći put sam krenuo ranije pa sam naletio na čopor veprova i otada sam počeo izbjegavati tu stazu. Bandić nikad više nisam sreo, ali njegov lik i dalje živi u uspomenama i njegovim djelima, pa tako i u ovoj suludo skupoj žičari.
Početna stranica stvara snažnu buku koja izluđuje stanare nekoliko okolnih kuća, a svega stotinjak metara dalje napravljeno je ‘okretište’, još jedno preveliko zdanje sagrađeno jer se na tom mjestu mijenja trasa. Zašto tu nije početna stanica žičare, čemu onako velika zgrada u podnožju? Pa zato da ljudi ne bi morali hodati tih stotinjak metara od tramvaja i, još važnije, da bi se pogodovalo Bandićevom frendu, koji je baš tu i blizini kupio jedan veliki teren s kojeg je žičara trebala kretati. Na kraju se plan izjalovio, no ‘okretište’ je ipak napravljeno – ogromno, skupo i nepotrebno.
Vozimo se dalje. Na Medvednici prevladava bjelogorica, drveće je golo, pa je provirila tko zna kada napuštena lovačka čeka. Točno ispod nas, po strmoj usjeklini ispod žičare, probija se grupica planinara. Nakon 18 minuta vožnje, evo nas na Brestovcu, još jednom potpunom promašaju. Tu žičara usporava, ako želite možete izaći, no u blizini je jedino ruševina nekadašnjeg sanatorija pa za izlazak i nema posebnog razloga. Svejedno, vrata kabine se zbog tih nekoliko promila potencijalnih putnika za Brestovac automatski otvaraju, izazivajući val hladnoće koji će zacijelo izluđivati neke buduće putnike. Kad smo došli na vrh, pokraj samog TV tornja, vidimo da je gornja stanica neusporedivo manja od one donje, koja je sigurno mogla biti skromnija. Ovdje je već razbijen znak žičare s oznakom nadmorske visine. “Pala je grana i polomila ga je”, kratko nam objašnjavaju domaćini. Vrh je u magli, okolo se po umjetnom snijegu s mukom probijaju polaznici dječje škole skijanja, a mi se odmah vraćamo nazad.
‘Žičara se nikada neće isplatiti’
Kako smo se uvjerili, zagrebačka žičara ne samo što će biti dvostruko skuplja od najavljenog iznosa – umjesto 350 milijuna cijena je porasla na više od 700 milijuna kuna, nego i vožnja traje 50 posto dulje od obećanog, umjesto 16 minuta, pune 23. “Morali smo usporiti zbog buke, no čudi me da je potrajalo dulje od 20 minuta”, objasnio nam je Kekić. Provodi nas kroz prizemlje ogromnog zadnja, pokazuje gdje su trebali biti kiosk, kafić, natječaji su raspisani a potom i poništeni, jer se otvaranje žičare oduljilo. Ispod zemlje su garaže, a što je na gornjim katovima? “U jednom dijelu se čuvaju gondole. U ostatku je bilo planirano da se smjeste DVD Gračani i još neki slični lokalni sadržaji, no od toga se odustalo. Sad su gore smješteni naši zaposlenici”, kaže ZET-ovac Kekić.
Uvjerava nas da će, najavi li Tomašević u utorak otvaranje, žičara začas biti spremna za početak rada. “Čekamo samo da odrede cijenu, ubacimo ju u sustav i možemo krenuti s radom”.
Sada svi čekaju utorak i tiskovnu konferenciju na kojoj bi gradonačelnik Tomislav Tomašević morao objaviti kada počinje vožnja novom zagrebačkom žičarom i koliko će koštati karta. “Nemam nikakvu informaciju o tome, govori se o 30 kuna, a koliko se sjećam cijena povratna karte na staroj žičari bila je 20 kuna. Da stavimo ne znam koju cijenu, ova nova žičara za svog vijeka trajanja sigurno nikad neće biti rentabilna, pa točno da se u njoj vozi po tisuću ljudi svaki dan”, kaže Kekić. Vijest je na LINKU
DEMOS MEDIA
