Prema procjeni, 128 tisuća zaposlenika javnog i državnog sektora nije cijepljeno
Od 16. studenoga prošle godine u Hrvatskoj je odlukom Nacionalnog stožera civilne zaštite na snazi posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, lokalnoj i područnoj samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova. To, naime, znači da je od toga datuma svaki zaposlenik u javnim i državnim službama svakog radnog dana za dolazak na svoje radno mjesto dužan predočiti dokaz o testiranju na virus SARS CoV-2, o cijepljenju ili o preboljenju bolesti COVID-19. Javlja GLAS SLAVONIJE
Država “nagrađuje”
Odluka, važno je to naglasiti, jednako vrijedi i za sve građane pri ulasku u prostore javnopravnih tijela. Osim javnim službama, ova je mjera preporučena i privatnom sektoru, gdje se svim poslodavcima koji nisu obveznici odluke preporuča da uvedu mjeru obveznog testiranja svojih djelatnika i osoba koje dolaze u njihove prostore. S obzirom na to da je riječ o preporuci, njima je, međutim, dana mogućnost da odluče hoće li je primjenjivati, i u kojem obliku.
Svrha ove odluke, kod njezina donošenja, bila je zaštita ljudi i prostora radi otklanjanja i smanjenja mogućnosti prenošenja zarazne bolesti, no sigurno je da joj je cilj bio i potaknuti hrvatske građane, posebno zaposlenike u javnom i državnom sektoru na cijepljenje, s obzirom na to da je Hrvatska godinu dana od početka cijepljenja pripadala onoj skupini zemalja članica Europske unije s najnižom procijepljenošću. Računalo se valjda da će strah od mogućeg gubitka posla, izostanka s radnog mjesta zbog testiranja i sankcije koje bi mogle uslijediti potaknuti zaposlenike da se odluče na cijepljenje. Naime, odlukom je određeno da se zaposlenici koji nisu cijepljeni, a nisu preboljeli bolest COVID-19, na SARS CoV-2 moraju testirati najmanje dva puta tjedno. Valja reći kako ta odluka ipak nije donijela nekih značajnijih promjena u odnosu hrvatskih građana prema cijepljenju, nego su državni i javni službenici, naravno, oni koji nisu cijepljeni ili nisu preboljeli COVID, pohrlili na 6000 lokacija pripremljenih za PCR testiranja na području cijele zemlje.
No za razliku od privatnog sektora, gdje su troškovi testiranja pali na teret poslodavaca ili same građane, država je svoje zaposlenike koji se ne žele cijepiti nagradila tako što im je omogućila besplatno testiranje. Odnosno, ne baš besplatno, jer je taj trošak testiranja do sada plaćen novcem svih građana RH. Taj trošak već na prvi pogled nikako nije malen. Iako smo točan podatak o broju testiranih državnih službenika zatražili od nadležnih još prije tjedan dana, nismo ga uspjeli dobiti te je brojka do koje smo došli rezultat izračuna prosjeka necijepljenih i cijene testova.
Naime, u javnom i državnom sektoru radi oko 240.000 ljudi, a dodamo li tome i oko 17.000 zaposlenika Oružanih snaga, oko 45.000 zaposlenih u državnim tvrtkama te više od 65.000 ljudi iz lokalne administracije, komunalnih poduzeća i ustanova, ukupno to znači 368 tisuća osoba koje primaju plaću od države ili lokalne uprave. Za sve su njih već 12 tjedana obvezne COVID potvrde. Prema posljednjim službenim podacima Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC), u Hrvatskoj je bar jednu dozu cjepiva primilo 64,8 posto odraslog stanovništva, u odnosu na 81,6 posto, koliko iznosi prosjek zemalja članica EU-a. Podaci također govore da je bar jednom dozom u Hrvatskoj cijepljeno 43,6 posto stanovnika u dobi od 18 do 25 godina, 57,2 posto od 25 do 50 godina i 69,3 posto od 50 do 60 godina. U prosjeku znači da je bar jednom dozom cijepljeno 56,7 posto stanovništva u radnoj životnoj dobi. Uzmemo li u obzir da je i toliki postotak cijepljen među zaposlenima u javnom i državnom sektoru, dolazimo do brojke od 160 tisuća zaposlenih koji nisu uopće cijepljeni. Oduzmemo li od te brojke prilično optimističnih 20 posto onih koji su preboljeli bolest COVID-19, ostaje nam još uvijek 128 tisuća zaposlenika javnog i državnog sektora koji nisu uopće cijepljeni.
Strateški projekti
To je, naime, približna brojka zaposlenih za koje je minimalno tjedno potrebno platiti dva brza antigenska testa. Lani je cijena bila stotinjak kuna, tako da je svaki zaposlenik u sedam tjedana prošle godine trebao napraviti 14 testova ukupno vrijednih 1400 kuna. Pomnožimo li tu brojku sa 128 tisuća necijepljenih dobijemo brojku od 179 milijuna i 200 tisuća kuna koje je država platila za testiranje necijepljenih zaposlenika.
Istina, cijena se brzih antigenskih testova u međuvremenu prepolovila i u proteklih pet tjedana 2022. godine za testiranje 128 tisuća necijepljenih zaposlenika bilo je potrebno izdvojiti dodatnih 64 milijuna kuna. To znači da je od donošenja Odluke o obveznom testiranju državnih službenika koji nisu cijepljeni ili nisu preboljeli COVID, na brzo antigensko testiranje do sada utrošeno 243,2 milijuna kuna. Kao što se može vidjeti riječ je o iznosu koji je primjerice desetak milijuna manji od vrijednosti tri velika strateška projekta koji su u tijeku na području Osijeka. Vrijednost projekata obnove Tvrđe, gradnje Regionalnog distribucijskog centra i Gospodarskog centra sa svojih 257 milijuna kuna, jednako su vrijedni koliko i tri mjeseca testiranja državnih službenika.
Premda se kod donošenja odluke o obveznom testiranju govorilo da će biti ograničenog trajanja, spominjao se datum 4. siječnja 2022., testiranje je nastavljeno. Spominjalo se tako da bi dva mjeseca nakon donošenja odluke ona mogla biti ukinuta te da bi za državne i javne službenike jedino važeće bile COVID potvrda i potvrda o preboljenju COVID-19. Od toga međutim nema ništa, iako je vidljivo da interes za cijepljenje prvom dozom opada, odnosno da donošenje ove odluke nije pridonijelo povećanju cijepljenja hrvatskih građana. Uvođenje COVID potvrda pokazalo se najboljim rješenjem u borbi protiv pandemije. Međutim, trošak koji donosi testiranje bi, prema mišljenju mnogih, trebalo prebaciti na protivnike cijepljenja, antivaksere, one koji nisu pokazali društvenu odgovornost i solidarnost u ovoj krizi.
Tomislav Prusina Vijest je na LINKU
DEMOS MEDIA
