Ni Ruža Tomašić ni Bruna Esih. Baš kao ni Karolina Vidović Krišto.

Nova heroina ovdašnje desnice je Marija Selak Raspudić. temom se bavi SLOBODNA DALMACIJA

Saborska zastupnica s Mostove liste osjetila je trenutak i mora se priznati, zasad vrlo uspješno koristi prigodu da se afirmira kao najprepoznatljivija političarka od centra nadesno.

Možda je to svojevrsno iznenađenje za one koji su ovu filozofkinju i bioetičarku “upoznali” kroz njezine nastupe u HTV-ovoj debatnoj emisiji “Peti dan”, gdje je prosječnom gledatelju na trenutke bilo teško razlučiti kojem bi svjetonazoru ona zapravo mogla pripadati, jer je na trenutke bila liberalna, a onda konzervativna i obrnuto… Ali to se pokazalo odličnom vježbom za debatiranje u sabornici.

Ušavši u Hrvatski sabor na Mostovoj listi, zajedno sa suprugom Ninom Raspudićem, ispravno je procijenila da je na centru prevelika gužva, uostalom, tu se, nakon otklona udesno na čelu s Tomislavom Karamarkom, “parkirao” i HDZ Andreja Plenkovića. I zaigrala je na kartu intelektualnog desničarenja s premazom populizma.

Populistički diskurs političara koji se “u ime naroda” gorljivo bore protiv korumpiranih elita, uhljeba, lažova i lopova svih vrsta nije joj nimalo mrzak, pa ga i sama koristi kako bi joj istupi bili zapaženiji. Pri čemu treba naglasiti da populizam ne doživljava kao ideologiju, po kojoj neki “pravovjerni” populisti onda dijele društvo na “pošteni narod” protiv “korumpirane elite”, nego je to kod nje više stvar stila, po potrebi.

Pokušava djelovati u duhu svoje izjave da se “mostovci” “bave pravim i životnim problemima hrvatskih građana, za razliku od ostalih koji se bave sami sobom” i što je češće moguće poentirati na svim probitačnim temama. I zasad uglavnom uspijeva procijeniti koje su to. No, time opet riskira da stekne imidž političarke koja nema svoju “nišu”, nego svaštari, tj. bavi se svakim mogućim povodom.

Kao što žestoko kritizira HDZ na nacionalnoj razini, tako vodi računa i da se napadima na politike Možemo! jasno pozicionira na zagrebačkoj političkoj mapi.

Pragmatično će stati i u obranu hrvatskih poljoprivrednika (“Želite li jesti lički ili ciparski krumpir? Želite li jesti hrvatski ili kineski luk?”), pa će emotivno u Saboru govoriti o pitanju reforme obrazovnih procesa i “nagomilanim pitanjima u školstvu”, a ići će niz dlaku i antivakserima osporavajući učinke cijepljenja (“Nisam ni za ni protiv cijepljenja… Ukoliko je to nekome relevantan podatak, ja se nisam cijepila jer sam preboljela Covid 19, a moji roditelji, koji su u rizičnoj skupini s obzirom na dob i zdravstveno stanje, su se cijepili. Voljela bih da njima, i svima drugima koji su se cijepili, netko jasno kaže koliko ih cjepivo doista štiti. S obzirom da mi je muž bio hospitaliziran zbog Covida 19 daleko sam od ‘koronaskeptika’, ali ne podnosim kad me se ‘mulja’ s ključnim podacima”).

Visoki senzibilitet za pitanja iz demokratsko-liberalnog sektora, dakle, sasvim netipično za klasične desničare kod nas, pokazuje kroz angažman protiv nasilja nad ženama te nasilja u obitelji općenito. Stat će, gotovo kao pravi liberal, i na stranu poduzetnika kad tvrdi da novi Zakon o minimalnoj plaći ide na njihovu štetu… Ali i tu uz populistički diskurs, tobože braneći njihov džep od dugih ruku premijera i Vlade. 

Dakle, ne može se reći da je previše opterećena ideologijom, iako ne propušta prilike da se, pogotovo u obračunima sa zastupnicima i zastupnicom Ivanom Kekin iz Možemo!, prezentira kao rezolutna borkinja protiv lijevih dogmi. Čisto da se zna, je li…

Isto tako, nije krila da joj nije sjelo kad su, primjerice, njezine kolege iz Kluba zastupnika, Zvonimir Troskot i Nikola Grmoja, stavili svoje potpise na populističku inicijativu “suvereniste” Hrvoja Zekanovića da se uvede stroga zabrana abortusa. I to upravo u vrijeme kad se govorilo o prijavama zbog seksualnog zlostavljanja na zagrebačkom sveučilištu i drugim institucijama.

Nedavno je pak spremno “skočila” na volej kojeg joj je Možemo! ponudio svojim udžbeničkim muraliziranjem, odnosno, “revolucionarnim” zalaganjem za brisanjem grafita navijačke subkulture u Zagrebu, pa tako i onoga koji prikazuje Zvonimira Bobana u klinču s milicajcem koji batina navijače , na famoznoj utakmici Dinamo-Crvena zvezda iz svibnja 1990. godine.

Pritom je iskoristila nevoljkost gradonačelnika Tomislava Tomaševića da uopće ulazi u tu temu (očito je svjestan da mu može samo naškoditi u široj javnosti), pa ga je zato napala kako nema stav o toj temi, “nego će ga imati jednom u budućnosti kada šira javna rasprava kaže što je o tome politički oportuno misliti”.

Poruka-poanta je bila jasna: Zašto vam smeta Boban koji brani navijače od zloglasne jugo-milicije?, bodovi upisani, jer su se neki članovi platforme Možemo!, kao recimo zastupnica Ivana Kekin, time upustili u bitku koju, realno, teško mogu dobiti.

Marija Selak Raspudić se, treba primijetiti, nije oglašavala na temu “ustašovanja” navijača Dinama koji dan ranije, jer to očito nije ocijenila dovoljno pragmatičnim.

Inače, njezin biografski profil netipičan je u usporedbi većine ovdašnjih političara desnice. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na studiju filozofije i hrvatskog jezika i književnosti, potom je radila na lokalnoj Z1 televiziji, uređivala i vlastitu emisiju iz područja kulture, okušala se i u odnosima s javnošću. Završila je i poslijediplomski doktorski studij iz filozofije te se zaposlila na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je prije godinu dana stekla zvanje izvanredne profesorice. Autorica je više znanstvenih i stručnih radova, sudjelovala i predavala na brojnim znanstvenim skupovima… Više pročitajte na izvornom LINKU

DEMOS MEDIA