Pisati o zdravstvenoj kulturi koja stavlja dobrobit u središte svakog aspekta života, s ciljem omogućavanja da svi vode zdraviji život, u najmanju je ruku nezahvalno, imajući u vidu da se ne poštuje, prije svega život čovjeka i da se provode postupci i ponašanja koja su destruktivna prema ljudskom životu i zdravlju. S jedne strane kontinuirano se ukazuje na potrebu brige o vlastitom zdravlju, zastupa se i brani ljudsko pravo na zdravlje, a s druge strane se to isto zdravlje sustavno ugrožava pa i šutnjom nad realnošću i razlozima deprivacije od strane kapitala, u kojoj dugotrajna deprivacija povećava sugestibilnost koja se koristi u postupku kontrole i nadzora ili takozvanog „ispiranja mozga”.
S druge strane, sami stavovi i ponašanja pojedinaca prema zdravlju utemeljeni su unutar kulturnog konteksta. Elementi, kao što su religija, socio-kulturne tradicije, vrijednosti, moral, donošenje odluka, percepcija, preuzimanje rizika i znanje o zdravom životu isprepleteni su s etničkom pripadnošću i nacionalnim podrijetlom i odražavaju se u stavovima ljudi i ponašanju povezanim sa zdravljem. Međutim, što se događa? Različite kulture stavljene su pod kapu globalizacije i kao takve izjednačene posljedično se odražavaju i na sam pristup i potrebu promjene percepcije, stava i ponašanja pojedinca. To nije dobar put, već put nazadovanja ili u najboljem slučaju nepromjenjivosti te kopija etičnosti, kao posljedici kapitala i civilizacijske elite moći. U kontekstu navedenog, potrebno je šire sagledavanje od samog naziva zdravstvene kulture kako bi se opisale kulturne vrijednosti koje želimo kao društvo izraziti u našem zdravstvenom sustavu, uključujući, naravno i ekonomske, društvene i ekološke sile.
Suštinski aspekt kulturnih razlika je, zapravo u vrijednostima i normama, odnosno u pravilima ponašanja kroz koja se odražava vrijednost kulture i društva, a one nisu i ne mogu biti iste za sve. Pa tako, bez obzira na današnji sjedilački način života, tjelesnu aktivnost i kulturu zdravlja nećemo isto tretirati u zemljama gdje se ona visoko vrednuje od one zemlje u kojoj je zapostavljena. Ili u segmentu ovisnosti o alkoholu gdje je konzumacija alkohola dio kulture neće se razvijati ista kultura zdravlja, kao u zemljama gdje se ne pije, odnosno gdje je odsustvo alkohola ukorijenjeno u dubokim vjerskim uvjerenjima. Isto kao što neće svaka kompanija povoditi istu zdravstvenu kulturu kroz edukaciju, već će imati posebne programe zdravlja kako bi se povećala učinkovitost i produktivnosti na radu. I samo nezadiranje globalizacije u kulturu i vrijednosti najbolje je vidljivo kroz još živuća plemena ( Hunze, Vilkmbambe ) koja od samih početaka žive po današnjim parametrima zdravlja, od zdrave prehrane i kretanja. Jedu voće, povrće, orašaste plodove…pjevaju, plešu, sviraju, vježbaju, žive dugo, smatraju se sretnim i ne razvijaju kronične bolesti, poput raka, bolesti srca i dijabetesa, kao tri glavna uzroka smrti u zapadnom svijetu.
Izjednačavanje kulture kroz globalizaciju, odnosno civilizaciju s kulturom zdravlja dovodi do još veće dezorijentiranosti današnjeg čovjeka i krize identiteta, kroz koju osjeća nesigurnost, sve veću anksioznost i depresiju I S. Freud je u „Civilization and its Discontents” prije gotovo 100 godina predvidio da što će biti više civilizacije, bit će više i neuroza te da je civilizacija nemoguća bez da ljudi daju slobodu u zamjenu za simboličnu kulturu.
Dakle, u kontekstu svega navedenog može se, zapravo govoriti o pseudočinjenici, pseudodemokraciji, pseudocivilizaciji i pseudo kulturi zdravlja. U kontekstu izraza pseudo jedan od primjera kako kapital djeluje kroz prehrambenu industriju je izbacivanje proteina glutena koji se nalazi u žitaricama, od pšenice ječma, raži i zobi. Isti je prvotno izbačen zbog činjenice da ljudi obolijevaju od celijakije, odnosno autoimune bolesti kod koje tijelo ima negativnu reakciju na gluten, da bi se potom otvorila nova tržišta proizvoda bez glutena, čime ovaj protein, zahvaljujući profitu dolazi na loš glas. Što se zapravo događa? Zbog manjine (između 0.6% i 1% populacije boluje od celikalije) koja obolijeva i kojoj se kao po matrici pridružuje sve više zdravih ljudi pod geslom brige za zdravlje i zdravog života, ne razumijevajući da se izbacivanjem ovog proteina ne osigurava potreban dnevni unos nutrijeneta od vitamina B, željeza, dijetalnih vlakana, kao i potreban energetski unos. I sama znanost doprinosi ovakvoj slici i ista je kontradiktorna jer jedne studije pokazuju da je gluten siguran, a druge da 80% ljudi koji imaju celijakiju uopće to ne znaju, čime se implicira izbacivanje ovog proteina. Ovo je samo jedan u nizu primjera gdje se, prvenstveno kroz ekonomski proces globalizacije prvo izazove problem potom se rješenje nudi kroz drugi problem, čime se i sama prevencija zdravlja, kao esencijalni dio zdravstvene kulture zatire. Drugim riječima, dok čovjek pronalazi načine kako se snaći u suvremenom društvu, kompanije sve brže razvijaju svoje poslovne modele i proizvode, kapitalizirajući ljudsko ponašanje.
Koliko god je ljudska priroda fleksibilna dok je profit imperativ i dok su države zbog interesa multinacionalnih kompanija sve manje slobodne štiti javno zdravlje svjedočit će se, uglavnom pokušajima uspostavljanja kulture zdravlja pa i pokušajima ukazivanja na problem i stvaranja nekog novog puta djelovanja. Međutim, u neki civiliziranim društvima dobra ekonomska situacija, uređeno zdravstvo i dobra skrb, prevencija bolesti kao esencija zdravstvene kulture, kvalitetna prehrana te životni stil rezultiraju zdravljem i dugovječnošću, s čime se Hrvatska još uvijek ne može pohvaliti.
Kako god razmišljali i imate li, u kontekstu kulture determinizma optimističan stav ove teorije koja postulira da ljudska priroda može izabrati način života koji preferira ili pesimističan stav koji tvrdi da su ljudi ono čime su uvjetovani da budu i nad čime nemaju kontrolu, zdravstvena kultura je tu, prisutna i iz iste treba izvući najbolje. A to najbolje je transformacija u načinu na koji društvo razmišlja o zdravlju i koje je puno više od tradicionalnih zdravstvenih ishoda koji prate specifična stanja bolesti.
Zdravstvena kultura podrazumijeva odnos pojedinca i zajednice prema životu i zdravlju i obuhvaća ideje, stavove, vrijednosti, ponašanja, običaje, moralna načela, religijska vjerovanja koji oblikuju učinkovita ponašanja. Međutim, bez istinske uloge zdravstvenih institucija i zdravstvene politike nema ni opće prosvijećenosti ni promjena u društvu.
Izgradnja kulture zdravlja znači zajednički rad na uklanjanju prepreka kako bi svatko imao priliku živjeti zdravijim životom. Zajednice imaju moć, djelovanje i resurse za stvaranje i implementaciju vlastitih rješenja za jedinstvene zdravstvene probleme s kojima se suočavaju.
Iako je Biblija bila bogata antropologijskim opažanjima različitih naroda i njihova ponašanja, kao i usporedbom mnogih religija i mitova, a globalizacija je uspjela kulturne različitosti izjednačiti, kulturu zdravlja bi trebalo istinski pretvoriti u zajedničku vrijednost kroz koju će pojedinci i cijele zajednice dati prednost zdravlju. Snažan osjećaj zajedništva ključan je za unapređenje kulture zdravlja i zajednice koje se mogu učinkovito organizirati i povezati mogu bolje identificirati potrebe i promicati djelovanje, a s druge strane zajednice koje su snažno povezane i imaju povjerenja u strukture, ljude i procese mogu stvoriti temelj koji podržava kulturu zdravlja i priznaje kulturne vrijednosti.
U kontekstu navedenog važno je osigurati da fizička, društvena i gospodarska okruženja u kojima ljudi žive, rade i provode slobodno vrijeme podržavaju zdrav izbor za sve stanovnike, uključujući i one u nepovoljnom položaju. Društveni i fizički aspekti susjedstva, održavani nogostupi za šetnju, dobro osmišljene i dobro vođeni programe u parkovima i kvalitetni programi izvan nastave, mogu potaknuti stanovnike na svakodnevnu tjelesnu aktivnost, poput hodanja ili vožnje biciklom na posao. S obzirom na važnost velikih ulaganja i resursa, osiguravanje prilike za zdrave izbore zahtijeva napore na razini zajednice i organizacije koje prepoznaju kako na zdravlje pojedinaca utječu čimbenici, poput stanovanja, prijevoza, zapošljavanja i obrazovanja, zdrave hrane.
U skladu s tim, ljudi su pozvani na djelovanje kako bi donosili odluke koje promiču, ne samo njihovo vlastito zdravlje već i zdravlje onih u njihovim zajednicama. Zajedničke vrijednosti među pojedincima mogu utjecati na zajedničke vrijednosti među organizacijama, tako da je stvaranje zajedničke vrijednosti zdravlja proces na više razina. Uključuje odnose među susjedima i članovima obitelji, među organizacijama te između pojedinaca i organizacija.
Da bi se ostvarila zajednička vrijednost treba ojačati integraciju zdravstvenog sustava i usluga, odnosno ojačati koordiniran, cjelokupni zdravstveni sustav koji bi uravnotežio i integrirao zdravstvenu skrb, javno zdravstvo i socijalne usluge. Ovaj bi sustav trebao biti usredotočen na pacijenta i obitelj, vođen procjenom, utemeljen na dokazima i timu kako bi zadovoljio potrebe svih dobnih skupina za poboljšanje zdravlja i dobrobiti, uz smanjenje tereta skrbi i jačanje kapaciteta skrbi obitelji i druge osobe za podršku. Isti bi se obraćao međusobno povezanim medicinskim, društvenim, razvojnim, bihevioralnim, obrazovnim i financijskim potrebama kako bi se postigli optimalni zdravstveni rezultati u kontekstu zdravstvenog tima (stvarnog ili virtualnog) koji je uspostavio radne odnose s obiteljima, kliničarima, partnerima u zajednici i drugi stručnjaci (Antonelli, McAllister i Popp, 2009).
Očekivani ishod zajedničkog djelovanja trebalo bi biti usvajanje zdravstvene kulture, poboljšano zdravlje pojedinca i zajednice, dobrobit i pravednost,kontrolirana kronična bolest i smanjen toksični stres te smanjeni troškovi zdravstvene skrbi. Vlada, poslovni subjekti, organizacije pojedinci trebali bi raditi zajedno na poticanju zdravih zajednica i stilova života, razumijevajući da povremeno isticanje u medijima nije dobar ni dovoljan način uspostavljanja zdravstvene kulture koja traži dugotrajnije vrijeme kako bi se i sami učinci mogli sagledati.
Zdravstvena kultura ne bi trebala ostati na teoriji, prije svega zbog esencijalnog pitanja o smislu čovjeka i njegovoj mogućnosti duhovnog života i zdravlja koja, čini se nikad nije bila potrebnija i koja dovodi do ljudskogblagostanja koje integrira tjelesno, emocionalno, mentalno i socijalno zdravlje i uspostavlja ravnotežu između fizičkih, psihičkih i društvenih aspekata ljudskog života.
Zdravstvena kultura nam pomaže da spriječimo bolesti, koliko je to moguće.
Piše: Snježana Nemec/ Demos Media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
