IGRA je uvijek bila dio djetinjstva, no čini se da današnja djeca sve manje vremena provode u slobodnoj, spontanoj igri. Potisnuta neprestanim pritiskom roditelja da ih uključe u obrazovne aktivnosti i uz privlačnost digitalnih uređaja, igra, koja je nekoć bila srž svakodnevnog života djece, polako blijedi u drugi plan. No, što djeca gube kada prestanu igrati? I zašto je igra toliko važna za njihov razvoj?
Koordinatorica obrazovnih programa iz Europske gimnazije, Svjetlana Careva, objašnjava kako igra pomaže u razvoju predškolske djece te ih priprema za život, školu i izazove s kojima će se suočiti.
Zašto je igra važna?
Igra je temeljni dio djetinjstva, ne samo zato što omogućava djeci zabavu već i zato što igra ključnu ulogu u njihovom kognitivnom, emocionalnom i socijalnom razvoju. Pedagog Vasily Suhomlinski rekao je: “Bez igre nema i ne može biti punopravnog mentalnog razvoja.” Igra je, kako je rekao, iskra koja potiče dječju radoznalost i uči ih kreativnosti.
Tijekom igre djeca istovremeno žive u dva svijeta – onom stvarnom i onom maštovitom. Na primjer, dijete može stajati pokraj stolice, ali u svojoj mašti to je vatrogasac, a stolica je “goruća zgrada”. Ova sposobnost da kombiniraju stvarnost i maštu ključna je za njihov razvoj jer ih uči rješavanju problema, prilagodbi novim situacijama i istraživanju svojih sposobnosti.
Igra također omogućuje djeci da budu potpuno prisutna u sadašnjosti. Ona im daje priliku da se izraze, da budu ono što žele, bez pritiska i planiranja. Kroz igru, djeca uče kako preuzimati različite uloge, kako se prilagoditi i kako surađivati s drugima, a sve su to vještine koje će im biti neophodne u školi i kasnije u životu.
Što ometa današnju djecu da se igraju?
Iako su igre i aktivnosti u prirodi nekoć bile dio svakodnevnog života djece, nekoliko čimbenika danas ometa njihovu prirodnu želju za igrom.
Pretrpani rasporedi: Mnogi roditelji osjećaju pritisak da svojoj djeci osiguraju što više “razvojnih” aktivnosti. U želji da im pruže najbolje obrazovne mogućnosti, roditelji često pretrpavaju dječji raspored raznim tečajevima, sportskim treninzima i satovima, ostavljajući vrlo malo vremena za slobodnu igru.
Rezultati koji nisu odmah vidljivi: Za razliku od obrazovnih aktivnosti koje često imaju brze i vidljive rezultate, poput učenja matematike ili jezika, igra ne nudi odmah opipljive rezultate. To mnogim roditeljima stvara dojam da igra nije korisna ili važna, iako je upravo igra osnova na kojoj se grade mnoge druge vještine.
Tehnologija i digitalni uređaji: Djeca danas provode sve više vremena pred ekranima, bilo da je riječ o videoigrama, televiziji ili društvenim mrežama. Ovi sadržaji ne ostavljaju prostor za dosadu, koja je često okidač za kreativnost i spontanu igru.
Što djeca uče kroz igru?
Igra nije samo zabava – ona je ključni alat za učenje i razvoj djeteta. Kroz igru, djeca:
- Razvijaju samoorganizacijske vještine, učeći kako se nositi s izazovima i poteškoćama koje se neočekivano pojave tijekom igre.
- Poboljšavaju svoje komunikacijske vještine, učeći slušati, izražavati svoje misli i pregovarati s drugima.
- Razvijaju kognitivne sposobnosti poput analize, sinteze i usporedbe.
- Razvijaju prostorno mišljenje kroz igre na otvorenom, učeći kako se različiti objekti međusobno povezuju u prostoru.
- Razvijaju emocionalnu inteligenciju, izražavajući različite emocije i učeći kako ih prepoznati i kontrolirati.
Kako potaknuti djecu da se više igraju?
Kako bismo potaknuli djecu na igru, odrasli trebaju stvoriti okruženje koje ih ohrabruje na istraživanje i kreativnost. Prostor za igru treba biti fleksibilan, s dovoljno mjesta za slobodno kretanje, a igračke ne moraju biti sofisticirane – ponekad su najbolji materijali oni najjednostavniji, poput tkanine, kutija, kamenja ili papira.
Roditelji bi, također, trebali izbjegavati prekomjerno uplitanje u igru. Umjesto da djetetu kažu što je “pravilno” ili “pogrešno”, bolje je pratiti igru i biti podrška kada je potrebno, postavljajući pitanja koja potiču dijete na razmišljanje i kreativnost., piše Index