Site icon Hrvatska uživo

Jelena Perčin: ‘S prvim suprugom imam fenomenalan odnos, a Momo djecu ‘na papiru’ može viđati svaki drugi vikend’

FOTO: INSTAGRAM

– U trenutku kada su mediji dobili informaciju da smo se Momo i ja razveli, mi smo već godinu dana bili zapravo razvedeni. Tako da je sada već prošlo dvije godine otkad je svatko krenuo svojim putem. Svojoj djeci nikada nisam rekla: “Vaši mama i tata više se ne vole.” To mi je grozno! Uvijek sam im objašnjavala da volim njihovog tatu, ali da više nismo zaljubljeni – između ostalog, kazala je glumica Jelena Perčin u velikom intervjuu za Večernji list.

Ovi dani iznimno su radni i dinamični za glumicu zagrebačkog HNK Jelenu Perčin (43) koju, kad dođe kući, ne čeka odmor i predah, već troje djece. – Najviše mi je ovako odgovaralo, da dođete na Jadran film, odmah poslije današnjeg snimanja serije i da obavimo ovaj razgovor. Evo, danas sam ranije završila s poslom, nadam se da ću s djecom provesti malo više vremena prije nego što zaspu – govori Jelena koja nas je ugostila na radnom mjestu, gdje snima RTL-ovu seriju “Sjene prošlosti”. Razgovor je tekao opušteno. Doduše, ulazio je u sobu i pokoji glumac da odloži stvari i krene na snimanje svoje scene. I tako, ugodan razgovor produljio se na skoro dva sata, uz šalicu kave, a razgovarali smo baš o svemu.

Evo vas ponovno na ekranu, doduše sad na drugoj televiziji, u RTL-ovoj seriji “Sjene prošlosti”, kako napreduju snimanja?

Snimanja napreduju odlično i lijepo! Ja sam rano počela raditi ovaj posao, napravila sam i malu pauzu u karijeri jer je došlo još dvoje djece. Onda sam razmišljala trebam li prihvatiti ovu ulogu u seriji, s obzirom na to da sada imam troje djece i puno privatnih obaveza. Razmišljala sam i jesu li moja djeca dovoljno stasala i hoću li se dobro snaći, a kada sam došla na set, imala sam osjećaj kao da nikad nisam ni otišla. Tijelo očito dobro pamti…

U pauzama od snimanja serije, vjerujem, zovete djecu. Jesu li vam uvijek na pameti?

Stalno su mi na pameti i uvijek provjeravam gdje su i što rade. Lota, Maša i Jakša različite su dobi i svatko od njih je u svojoj nekoj fazi. Prije koji dan Lota me zvala jer joj je istekla liječnička potvrda za natjecanje pa sam onda u pauzama trebala zvati i liječnika, najmlađi Jakša trenutačno je u fazi skidanja s pelena, uvijek zovem i provjeravam jedu li i kako su.

Onda imate tetu čuvalicu?

Da, imam tetu čuvalicu jer ovdje u Zagrebu nemam baka servis. To mi jako olakšava svakodnevicu…

A koliko je ekipi RTL-a trebalo da vas slome kako biste prihvatili ulogu?

Ono što me najviše privuklo kod ove serije jest to što igram kompleksnu ulogu i drukčija je od nekih drugih koje sam igrala. To mi je bio izazov, a nakon dvadeset godina karijere ovo je došlo kao pravo osvježenje. Nije jednostavno doći do uloge koja te može inspirirati jer sam dosad vidjela sve, a to je za mene bilo važno. Osim toga, bila mi je važna podrška nekih meni bliskih osoba koje su me bodrile i vjerovale u mene.

Pozitivna stvar u svemu tome je što, osim što radite posao koji volite, kući idete i našminkani…

Sada ste me i nasmijali! Nije, to je gubitak vremena jer sve to trebam skidati.

Na snimanju serije radite doslovce cijeli dan, a kako izgleda kada dođete kući?

Kada dođem kući, moja djeca odmah s vrata navale na mene. Zalete se i ne puštaju. Kući se i ne pripremam za seriju, jer jednostavno nemam kada.

Što oni kažu, kakva im je nova serija u kojoj mama glumi?

Maša i Jakša su još premali da bi gledali serije, a Lota je u svom filmu. Uopće ne gleda televiziju, a i nema vremena za to jer je u školskim obavezama i izvanškolskim aktivnostima. Iz škole trči na trening, a svaki dan trenira. Naravno, čuje komentare da joj mama glumi u novoj seriji i onda mi je jednom došla i rekla: “Kaj je, opet glumiš neku zlicu? Sada ću opet svima trebati objašnjavati da mi mama nije zločesta.” Inače, ima tipično ponašanje djevojčice od petnaest godina, sada je u fazi puberteta.

A vi? Volite li sebe pogledati na ekranu?

Ne, sebe ne volim gledati na ekranu. Veliki sam perfekcionist i sigurno ću vidjeti nešto krivo, a kada je snimljeno i emitirano, već je gotovo, tako da je nepopravljivo. Dnevno snimamo puno scena, a meni je najbolje ne razmišljati o tome i ne gledati se na ekranu. Uvijek se nadam kako sam ulogu prenijela kako treba i da će publika to prepoznati.

Imate oštar gard, kao da s vama nema puno zezancije…

Ljudi često imaju takav dojam o meni, a o tome smo baš nedavno razgovarali i u šminkeraju dok su nas sređivali za snimanje serije. Ja sam konkretna osoba, organizirana, a moj životni tempo je takav da nemam prostora za prazan hod. Ljudima djelujem kao jako ozbiljna, što je s jedne strane super jer zapravo ne znaju kakva sam doista. Kada radim, jako sam ozbiljna, a da sam takva baš 24 sata dnevno, nisam.

Kakve su vaše “sjene prošlosti”?

Moje su šarolike!

Jeste li ikada požalili što se bavite javnim poslom?

Nisam požalila. Kada sam krenula na akademiju, bile su potpuno drukčije okolnosti i ja dolazim iz generacije koja je fascinirana teatrom krenula na studij glume. Odrasla sam na teatru, moji roditelji bili su veliki zaljubljenici u teatar i Dubrovačke ljetne igre. Neke stvari nisu se mogle predvidjeti, kao što je toliki razvoj digitalnih medija i televizije, a da danas krećem u sve to ponovno, dobro bih razmislila. S jedne strane, jako sam privatna osoba, a oni koji me poznaju znaju da sam užasno sramežljiva. Na primjer, ja nikada ne bih mogla biti voditeljica zato što sam ja tu predstavljena imenom i prezimenom bez maske. Jednostavnije mi je glumiti neku ulogu…

Evo kada pričamo o vašoj djeci i roditeljstvu, nedavno ste se razveli od kolege Momčila Otaševića. Za takav potez trebala vam je i hrabrost, a je li vam netko čestitao?

Nije mi nitko čestitao. Evo iskreno, ja stvari ne volim generalizirati, imam svoje izbore i stojim iza njih. No ne mislim da je to univerzalno rješenje. Mogu razumjeti da netko iz različitih okolnosti nema hrabrosti izaći iz odnosa ili voli još tu osobu pa se nada da će se nešto promijeniti… Ja smatram da u životu malo toga možemo birati, a puno toga dobijemo. Ono što možemo birati su prijatelji i partneri pa onda ne vidim smisao da se dvoje ljudi pati u nekom odnosu. Kompromis je apsolutno nužan, no postoje stvari na koje možeš i ne možeš pristati. Nažalost, u svoja dva braka u koja sam bila, nisam ušla s premisom da će se okončati. Koliko god to još u našem društvu djeluje kao: “Aha, ona ima dva braka iza sebe”, vjerujem da bi puno žena na mom mjestu vrlo lako moglo imati po nekoliko brakova iza sebe. Njih možda neke okolnosti još drže u brakovima, a ja sam možda ipak malo hrabrija ili isključivija, kako god to žele protumačiti. Definitivno ni za čim ne žalim i ne bih promijenila nijednu svoju odluku – ni što sam se udala ni što sam se razvela.

Iz vaših intervjua koje sam čitao, rekao bih da niste majka “huškačica”, ona koja svojoj djeci puni glavu protiv očeva. Kako komentirate takve majke?

Mislim da je to emocionalno zlostavljanje i da bi se to trebalo ozbiljno sankcionirati, no imamo takav sustav da to sve ne može ispratiti. Ono što je meni nevjerojatno jest to da, ako doista voliš svoje dijete, onda mu želiš dobro. Također, ono što je dobro za tvoje dijete jest da ima majku i oca. To su užasno važni odnosi. Kada se roditelji natječu preko djetetovih leđa, to smatram zlostavljanjem i upitna mi je ta roditeljska ljubav. U bilo kojem razvodu nema pravde, obje strane su povrijeđene i izdane. Dokazivanje tko je u pravu potpuno je uzaludno. Ja ni iz jednog svog odnosa nisam izašla, a da ga nisam iscrpila do kraja. Iz jednog i drugog braka sam izašla kada sam bila sto posto sigurna da nema natrag. To su bile moje bitke i povrede koje sam trebala rješavati sama sa sobom. To su očevi moje djece i to je jedino što je važno. Uvijek sam samo željela da se moja djeca osjećaju voljeno i da imaju svog oca. Sa svojim prvim suprugom imam fenomenalan odnos, mi smo prijatelji. Meni je za Lotu bilo važno da svog tatu može dobiti i vidjeti kad god želi. Naravno, sve se to mijenja kod djece, postoje faze identifikacije, kada imaju veću potrebu za mamom ili tatom. To treba prepoznati i ispoštovati. Takva situacija je i s Momom, radimo takve poslove kakve radimo, na papiru imamo da djecu viđa svaki drugi vikend, no to ne može uvijek biti baš tako. Ja sam žena od dogovora, svoju djecu može viđati kad god može i želi. To je za moju djecu dobro, a odnos koji je između nas i koji smo imali je samo naša stvar.

Pretpostavljam da vaši bivši supružnici ispunjavaju svoje roditeljske dužnosti i plaćaju alimentacije. Biste li sebi onda priskrbili naziv samohrane majke, da ili ne?

Iskreno, da. Ipak je to neusporedivo kada si ti svakodnevno s djetetom i stopostotno se brineš za sve njegove potrebe. I prvi i drugi bivši suprug s djecom će biti kada uhvate vremena ili im se poslože okolnosti za druženje s njima. Ja sam ta koja djecu ima svaki dan, bila umorna ili bolesna. Alimentacije su, kao što svi znamo, nemjerljive sa stvarnim troškovima života.

Jesu li vam djeca postavljala neka pitanja? Ipak su primijetili da više niste svi zajedno na okupu.

Jesu, a ono što je u našem slučaju olakotna okolnost jest što je Momo općenito puno radio pa ga nije bilo kod kuće. Maša je to puno više primijetila od Jakše, on je tada bi još jako mali. U trenutku kada su mediji dobili informaciju da smo se Momo i ja razveli, mi smo već godinu dana bili zapravo razvedeni. Tako da je sada već prošlo dvije godine otkad je svatko krenuo svojim putem. Svojoj djeci nikada nisam rekla: “Vaši mama i tata više se ne vole.” To mi je grozno! Uvijek sam im objašnjavala da volim njihovog tatu, ali da više nismo zaljubljeni. Naravno, takva priča se treba prilagoditi njihovu uzrastu. I naravno, ta priča će se mijenjati kako oni budu sazrijevali, ali još su mali. Maša ima šest, a Jakša je dvije godine mlađi.

Vjerujem da ipak nakon svega niste izgubili vjeru u muškarce?

Nisam. Mislim da je važno da čovjek preuzme odgovornost. U svojim, nažalost, neuspjelim brakovima nikada se nisam bavila time kakav je bio moj partner. Uvijek sam se pitala kakva je bila moja odgovornost. S vremenom sazrijevamo, a moje su životne okolnosti bile ekstremne, svašta mi se dogodilo. Svakakve turbulencije, od selidbi, do rata, puno toga sam prošla u životu. Mljeo me život, rano sam preuzela odgovornost, brinula se za roditelje i mlađu braću. Tek sad sam shvatila da sam dovoljno sazrela i da bih mogla prepoznati tko bi bio idealan partner za mene. Moje okolnosti jednostavno su takve, možda je netko prije došao do te spoznaje, a meni je fokus bio na nekim drugim stvarima. Nisam izgubila vjeru u ljude i ljubav, naravno, postoje stvari koje te povrijede i razočaraju. No mislim da je umijeće življenja nositi se s tim. To učim i svoju djecu.

Mislite li da vam se muškarci boje prići?

Nisam se nikada bavila tim pitanjem, ali mislim da ostavljam dojam na ljude da sam neka “opasna ženska”.

Pa možda je to i bolje!

Meni je to pomoglo u mnogim životnim situacijama i takav dojam koji ostavljam na ljude s razlogom i održavam. To je u jednu ruku dobar katalizator, oni koji mi priđu neće podleći stereotipima i predrasudama. Često sam stavljena u neke ladice, a s takvim se komentarima nosim još od svoje petnaeste godine. Već mi je to malo postalo i dosadno…

Exit mobile version