Vijest o tome objavljena je na web stranici stranke Pravo i pravda
“Je li HDZ-u i SDP-u dopušteno ono što nije Pravu i Pravdi?
Mislav Kolakušić je 23. travnja 2024. podnio zahtjev za mirovanje dužnosti u Hrvatskom saboru. Mandatno-imunitetno povjerenstvo Hrvatskog sabora je dopisom od 24. travnja 2024. odbilo takav zahtjev sukladno vlastitom tumačenju zakonskih odredbi da član Europskog parlamenta ne može staviti u mirovanje mandat u Hrvatskom saboru za razliku od svih drugih nespojivih dužnosti kada mirovanje nastupa ex lege te da može podnijeti ostavku na mjesto saborskog zastupnika ili će mu odmah prestati mandat člana Europskog parlamenta.
Ostavku je na mjesto saborskog zastupnika podnio isključivo iz razloga jer mu je Mandatno-imunitetno povjerenstvo onemogućilo mirovanje mandata u Hrvatskom saboru uz istodobno obnašanje dužnosti člana Europskog parlamenta.
Uvidom u praksu Mandatno-imunitetno povjerenstva lako je uočljivo da su temeljem identičnih zakonskih odredbi izabrani članovi Europskog parlamenta 2013. godine Andrej Plenković, Davor Ivo Stier, Biljana Borzan i Tonino Picula stavili svoje mandate u mirovanje te od 1. srpnja 2013. do 1. srpnja 2014. bili i članovi Europskog parlamenta i zastupnici u Hrvatskom saboru. Ukoliko Mandatno-imunitetno povjerenstvo i dalje ostaje kod stava kakvo je zauzelo u slučaju Mislava Kolakušića da je nemoguće biti istodobno i saborski zastupnik u mirovanju i član Europskog parlamenta, onda bi to značilo da je nepodnošenjem ostavke Andrej Plenković 2013. ostao saborskim zastupnikom te je na taj način nezakonito stekao 300.000 eura naknada u Europskom parlamentu.
Ponavljamo, temeljem identičnih zakonskih odredbi o nespojivosti mandata koje se nisu mijenjale od 2010. godine kada je donesen Zakon o izboru članova u Europski parlament (članak 10.) isto pravo i ustavna jednakost na stavljanje mandata u mirovanje Mislavu Kolakušiću onemogućeno je pisanim tumačenjem Mandatno-imunitetno povjerenstva.
Osim njih, saborski mandat je tada u mirovanje stavio i saborski zastupnik Nikola Vuljanić koji je također 1. srpnja 2013. postao članom Europskog parlamenta da bi, kada mu je mandat u Europskom parlamentu završio, 26. siječnja 2015. podnio zahtjev za prestanak mirovanja zastupničkog mandata u Hrvatskom saboru u čemu mu je Mandatno-imunitetno povjerenstvo udovoljilo i 30. siječnja 2015. godine donijelo odluku o prestanku mirovanja zastupničkog mandata Nikole Vuljanića.
Dakle, Hrvatski sabor ne samo da je potvrdio mirovanja zastupnika koji su postali članovima Europskog parlamenta već je kasnije potvrdio i prestanak mirovanja i nastavak obnašanja zastupničke dužnosti sve temeljem istih odredbi koje vrijede i danas.
Nadalje, što se tiče stavljanja u mirovanje mandata zamjenika zastupnika Dražana Dizdara i određivanje novog zamjenika od strane političke stranke Pravo i Pravda, bitne su sljedeće činjenice:
Postupak određivanja zamjenika zastupnika provodi se sukladno članku 42. stavku 3. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor. Odluku o određivanju zamjenika donosi politička stranka s liste kandidata iz iste stranke i sa iste liste kao i izabrani zastupnik.
Činjenica podnošenja ostavke na mjesto zastupnika pravno je irelevantna za ovaj postupak budući da se radi o dvije potpuno odvojene pravne osnove. Mislav Kolakušić, iako je temeljem ostavke prestao biti saborskim zastupnikom temeljem službenih rezultata izbora i dalje ispunjava uvjete za biti imenovan zamjenikom zato što je jedini preostali kandidat političke stranke Pravo i Pravda s iste liste i iz iste stranke. Činjenica da zakon propisuje da se radi o neizabranom kandidatu nije od pravne važnosti jer se njome htjelo definirati da zamjenik zastupnika ne može biti kandidat koji je izabran za saborskog zastupnika i čiji je mandat aktivan, tj. tim pojmom se htjelo pojasniti da ne može izabrani saborski zastupnik istovremeno obnašati dvije zastupničke dužnosti. U konkretnom slučaju Mislav Kolakušić neće biti zastupnik u Hrvatskom saboru već zamjenik zastupnika određen od strane političke stranke temeljem članka 42. stavka 3. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor.
Pri tumačenju ove odredbe mora se uzeti u obzir volja zakonodavca, a ona je izrijekom izražena u amandmanu na članak 42. koji je kasnije postao sastavni dio članka 42. u kojem se navodi da je svrha odredbe koja štiti pravo političke stranke upravo u tome da se u potpunosti ispoštuje preferencija birača kako u pogledu kandidata tako i u pogledu političke stranke koja je mandat osvojila.
Skraćeno rečeno, Mislava Kolakušića određuje politička stranka Pravo i pravda kao zamjenika zastupniku kojem je mandat prestao, temeljem članka 42. stavka 3. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, a što je u skladu s voljom zakonodavca izraženom u trenutku donošenja odredbe, a koju je zakonodavac eksplicitno izrazio u amandmanu od 11. veljače 2015. prema kojem je cilj takve odredbe poštivanje preferencija birača u odnosu na političku stranku kojoj izabrani kandidat pripada. Navedenim člankom štiti se pravo Političke stranke koja je osvojila mandat, a ne pravo fizičke osobe na saborski mandat te u tom svjetlu treba i tumačiti sadržaj članka 42. Zakona.
U slučaju da mandatno-imunitetno povjerenstvo te Hrvatski sabor odbiju prihvatiti Odluku o određivanju zamjenika Prava i Pravde, predmet će biti iznesen pred Ustavni sud Republike Hrvatske u obliku ustavne tužbe.
Linkovi:
1. Stavljanje mandata u mirovanje prije odlaska u EU parlament Andrej Plenković https://www.sabor.hr/hr/radna-tijela/odbori-i-povjerenstva/izvjesce-mandatno-imunitetnog-povjerenstva-o-pocetku-43
2. Stavljanje mandata u mirovanje prije odlaska u EU parlament Biljana Borzan https://www.sabor.hr/hr/radna-tijela/odbori-i-povjerenstva/izvjesce-mandatno-imunitetnog-povjerenstva-o-pocetku-45
3. Odluka o prestanku mirovanja zastupničkog mandata Nikole Vuljanića https://www.sabor.hr/hr/radna-tijela/odbori-i-povjerenstva/izvjesce-mandatno-imunitetnog-povjerenstva-o-prestanku-48
Ob r a z l o ž e nj e
Odredbom članka 42. stavak 3. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor (NN 116/99, 109/00, 53/03, 69/03, 167/03, 44/06, 19/07, 20/09, 145/10, 24/11, 93/11, 120/11, 19/15, 66/15, 104/15, 98/19), izričito je određeno da zastupnika izabranog na kandidacijskoj listi dviju ili više političkih stranaka zamjenjuje neizabrani kandidat s te liste i iz iste stranke kojoj je u trenutku izbora pripadao zastupnik kojem je mandat prestao ili miruje. Na određivanje zamjenika na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o preferencijskom glasovanju, a ako na listi nema tako određenog kandidata koji bi zamijenio zastupnika, tada zamjenika određuje politička stranka kojoj je u trenutku izbora pripadao zastupnik kojem je mandat prestao ili miruje.
Slijedom rečene odredbe zamjenik zastupnika ne može biti iz druge političke stranke niti s druge izborne liste niti ga može odrediti bilo tko drugi osim stranke kojoj je pripao mandat na izborima.
Sukladno navedenoj odredbi politička stranka Pravo i Pravda određuje Mislava Kolakušića kao zamjenika zastupnika.
Ostavka koju je Mislav Kolakušić podnio na dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru, a koju je ostvario temeljem službenih rezultata izbora za Hrvatski sabor 2024. irelevantna je u ovom postupku zato što se ovdje radi o postupku određivanja zamjenika zastupnika, a ne o postupku prestanka mirovanja mandata.
Također, u ovom postupku se ne odlučuje o ustavnim i zakonskim pravima Mislava Kolakušića nego o pravu političke stranke Pravo i pravda da odredi zamjenika zastupnika sukladno cilju i svrsi članka 42. Zakona. S obzirom na podnesenu ostavku Mislavu Kolakušiću je nedvojbeno prestala dužnost saborskog zastupnika, no on je i dalje, temeljem volje zakonodavca izraženoj u članku 42. podoban biti imenovan zamjenikom zastupnika.
Ostavka na dužnost zastupnika po jednoj osnovi ne može utjecati na pravo političke stranke koje joj garantira članak 42. Zakona, a to je da odredi zastupnika u Hrvatskom saboru s iste liste i iz iste stranke kojoj pripada i zastupnik kojem je mandat prestao ili miruje.
Pravo i Pravda ne zahtijeva povratak Mislava Kolakušića u Hrvatski sabor temeljem službenih rezultata izbora već određuje zamjenika zastupnika, a što je u datim okolnostima upravo Mislav Kolakušić kao jedini preostali kandidat Prava i Pravde na listi.
U pogledu atributa “neizabrani” koji se u zakonskoj odredbi koristi kada se govori o kandidatu koji može zamijeniti zastupnika, on je isključivo semantičke prirode i nema pravnu svrhu te služi kako bi se naglasila logička predmnijeva da zastupnika mijenja netko tko nije zastupnik, a pravna definicija nekoga tko je bio kandidat, a nije postao zastupnik upravo i jeste “neizabrani kandidat”.
Jedina svrha zbog koje je zakonodavac u navedenu odredbu umetnuo riječ “neizabrani” je da u jezičnom smislu potvrdi da aktivni zastupnik ne može obnašati istovremeno dva zastupnička mandata – i onaj svoj i onaj zastupnika kojeg bi zamjenjivao. Svrha toga atributa nije bila ograničavati političke stranke u određivanju zamjenika na način da ne može odrediti i kandidate koji jesu bili izabrani, ali u trenutku određivanja zamjenika nisu zastupnici (zbog ranije podnesene ostavke) budući da je ta odredba i donesena upravo iz razloga da se poštuje izražena preferencija birača u pogledu političke stranke.
Ustavni sud u svojoj odluci Broj:U-III-3786/2020 od 23. veljače 2021. navodi sljedeće:
“Iz članka 42. stavka 3. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor jasno proizlazi tko može biti zamjenik zastupnika izabranog na kandidacijskoj listi dviju ili više političkih stranaka: to ne samo da mora biti kandidat s iste kandidacijske liste, već mora biti i iz iste stranke kojoj je u trenutku izbora pripadao zastupnik kojem je mandat prestao ili miruje.”
Iz citirane odredbe jasno je da su i u tumačenju članka 42. Zakona od strane Ustavnog suda jedini kriteriji koji proizlaze iz tog članka sljedeći: lista na kojoj se kandidat nalazi te stranka kojoj su pripadali i izabrani zastupnik kojeg se mijenja i kandidat koji ga treba zamijeniti.
U pogledu zakonske pogodnosti kandidata na listi Mislava Kolakušića da bude određen kao zamjenik zastupnika sukladno odredbama iz članka 42. treba navesti sljedeće:
Zastupnik u Hrvatskom Saboru može započeti s obnašanjem dužnosti zastupnika temeljem dvije različite zakonske osnove: 1. na temelju rezultata provedenih izbora i 2. temeljem odredbe članka 42. Zakona koja regulira situacije određivanja zamjenika zastupnika.
U obrazloženju Amandmana P.Z. br. 722/2 od 11. veljače 2015. kojim je izmijenjen članak 42. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor navedeno je: “Predloženim rješenjem u potpunosti se ostvaruje izražena intencija predlagatelja, a ujedno se poštuje preferencija birača – i u odnosu na izbor određenog kandidata na listi te jednako tako i političke stranke kojoj izabrani kandidat pripada.”, odnosno, izričito je definirano da mandat osvojen na izborima ostaje političkoj stranci koja ga je osvojila.
S obzirom da politička stranka Pravo i Pravda nema drugih zastupnika na zajedničkoj listi sa strankama Domovinski pokret, Pravo i Pravda, Blok za Hrvatsku, Blok Agrameri – nezavisna lista u I. izbornoj jedinici, Mislav Kolakušić ujedno je i jedini zamjenik zastupnika kojeg stranka Pravo i pravda može odrediti.
Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor u članku 14. razlikuje ostavku zastupnika u odnosu na mirovanje na način da izabrani zastupnik ne može na svoj zahtjev aktivirati mandat kao kod mirovanja na vlastiti zahtjev nakon proteka 6 mjeseci, ali niti jednom odredbom Zakona nije propisano da ga politička stranka ne može odrediti za zamjenika njegovog zamjenika u Hrvatskom saboru u situaciji iz članka 42. Zakona.
Određivanje izabranog zastupnika umjesto njegovog zamjenika sukladno je smislu zakona koji nažalost nije izričito predvidio situacije u kojoj jedna politička stranka sukladno koalicijskom sporazumu ima samo dva ili čak samo jednog kandidata na listama za Hrvatski sabor.
Tumačenje da politička stranka može odrediti isključivo neizabranog zastupnika bi značilo da stranka ne može odrediti niti zastupnika čiji je mandat u mirovanju. Takvim tumačenjem stranka bi ostala bez zastupnika jednako i u slučaju ostavke i u slučaju mirovanja, ako nema drugih zastupnika iz te političke stranke na listi. Time se stranke s dva zastupnika na koalicijskim listama stavljaju u nesrazmjerno nepovoljniji položaj od stranaka s tri ili više kandidata na listi iako su osvojile isti broj zastupnika na izborima, stranka sa samo dva kandidata bi ostala bez izabranog zastupnika dok bi stranci s više kandidata na listi ostao isti broj zastupnika. Takva primjena zakona zasigurno nije bila intencija zakonodavca, niti je sukladna cilju i svrsi Zakona.
Odredbom članka 10. Zakona o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske propisano je da član u Europskom parlamentu istodobno s obnašanjem te dužnosti ne može biti: predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik Hrvatskoga sabora, predsjednik Vlade Republike Hrvatske ni zastupnik u Hrvatskom saboru.
Izabrani zastupnik u Hrvatskom saboru Mislav Kolakušić temeljem ostvarenih 8.364 preferencijalna glasa odnosno 39,01 % preferencijalnih glasova je 23. travnja 2024. podnio zahtjev za mirovanje mandata u Hrvatskom saboru Sukladno članku 10. Zakona o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske koji propisuje da član Europskog parlamenta istodobno s obnašanjem te dužnosti ne može biti zastupnik u Hrvatskom saboru te članka 14. stavak 1. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor temeljem kojeg izabrani zastupnik ima pravo jednokratno, tijekom trajanja zastupničkog mandata, podnošenjem pisanog zahtjeva predsjedniku Sabora, staviti svoj mandat u mirovanje.
Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor nije propisano da član Europskog parlamenta ne može staviti u mirovanje mandat u Hrvatskom saboru, slijedom čega je i podnesen zahtjev za mirovanjem.
Međutim Mandatno-imunitetno povjerenstvo Hrvatskog sabora je dopisom od 24. travnja 2024. sukladno vlastitom tumačenju zakonskih odredbi da član Europskog parlamenta ne može staviti staviti mandat u Hrvatskom saboru u mirovanje za razliku od svih drugih nespojivih dužnosti kada mirovanje nastupa ex lege. Smatrajući: “Kako već iz odredbe članka 9. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor proizlazi mirovanje zastupničkog mandata podrazumijeva preuzimanje (zadržavanje) dužnosti zastupnika u Hrvatskome saboru, bez aktivnog obnašanja iste.”
Stav da zastupnik u Europskom parlamentu ne može staviti mandat u Hrvatskom saboru jer bi inače morao na trenutak postao zastupnik u Saboru slijedom čega bi mu odmah prestao mandat u Europskom parlamentu nije osnovan na zakonu niti sukladan ranijim odlukama istog tijela Sabora u istoj situaciji, te sukladno takvom stavu ne bi mogao dati niti ostavku na mjesto zastupnika.
Naime, da bi član Europskog parlamenta koji je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru podnio ostavku na mjesto zastupnika u Saboru, na isti taj trenutak mora postati saborski zastupnik prije podnošenja ostavke jer je inače ne bi ni mogao podnijeti ostavku na nešto što nije postao, a to znači da mu je u tom kratkom trenutku odmah temeljem naprijed navedenog tumačenja trebao prestati mandat u Europskom parlamentu pa više nije nije postojala nespojiva dužnosti i faktično nije postoji razlog niti za stavljanje mandata u mirovanje niti za podnošenje ostavke.
Odredbom članka 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske određeno je da su svi pred zakonom jednaki.
Dana 14. travnja 2013. održani su prvi izbori za članove Europskog parlamenta iz Republike Hrvatske. Mandate su tada osvojili, između ostalih, Ruža Tomašić, Andrej Plenković, Davor Ivo Stier, Tonino Picula i Biljana Borzan, koji su uz iste zakonske odredbe koje vrijede i danas, podnijeli zahtjev za mirovanje mandata te su im ti zahtjevi na 22. sjednici Mandatno-imunitetnog povjerenstva, održanoj dana 21. lipnja 2013. odobreni.
Tako su svi nabrojani zastupnici, u razdoblju od 1. srpnja 2013. kada im je započeo mandat u Europskom parlamentu pa sve do 1. srpnja 2014. istovremeno bili i članovi Europskog parlamenta i zastupnici s mandatom u mirovanju u Hrvatskom saboru.
Nitko od njih nije podnio ostavku niti ih je Mandatno-imunitetno povjerenstvo Hrvatskog sabora uputilo da podnesu ostavke i svi su ostali saborskim zastupnicima do 1. srpnja 2014. godine.
Osim njih, saborski mandat je tada u mirovanje stavio i saborski zastupnik Nikola Vuljanić koji je također 1. srpnja 2013. godine postao članom Europskog parlamenta da bi, prestankom mandata u Europskom parlamentu 26. siječnja 2015. podnio zahtjev za prestanak mirovanja zastupničkog mandata u Hrvatskom saboru u čemu mu je Mandatno-imunitetno povjerenstvo udovoljilo i 30. siječnja 2015. godine donijelo odluku o prestanku mirovanja zastupničkog mandata Nikole Vuljanića.
Dakle, Hrvatski sabor ne samo da je potvrdio mirovanja zastupnika koji su postali članovima Europskog parlamenta već je kasnije potvrdio i prestanak mirovanja i nastavak obnašanja zastupničke dužnosti.
Slijedom navedenog jasno proizlazi da je povrijeđena Ustavna odredba o jednakosti svih pred zakonom na štetu izabranog zastupnika u Hrvatski sabor Mislava Kolakušića i političke stranke Pravo i Pravda, te je ovaj prijedlog za određivanje zamjenika zastupnika ujedno i mogućnost da se ispravi očita povreda Ustava.
Mislav Kolakušić je 15. srpnja 2024. istekom mandata prestao biti član Europskog parlamenta te više nema pravne zapreke ni u tom pogledu.
Član Europskog parlamenta i izabrani zastupnik u Hrvatskom saboru u I. izbornoj jedinici na kandidacijskoj listi više političkih stranaka kao član političke stranke Pravo i Pravda Mislav Kolakušić temeljem ostvarenih 8.364 odnosno 39,01% preferencijalnih glasova je 23. travnja 2024. podnio zahtjev za mirovanje mandata u Hrvatskom saboru.
Mandatno imunitetno-povjerenstvo Hrvatskog sabora je u dopisu od 24. travnja 2024. izrazilo stajalište da član Europskog parlamenta ne može staviti u mirovanje mandat u Hrvatskom saboru za razliku od svih drugih nespojivih dužnosti propisanih Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, kada mirovanje nastupa ex lege niti može mandat staviti u mirovanje na vlastiti zahtjev.
Slijedom navedenog stajališta te izbornog procesa za Europski parlament, u tijeku kojeg nije bilo dovoljno vremena za iniciranje te dovršenje sudske i ustavnosudske ocjene predmetnog stajališta Mandatno-imunitetskog povjerenstva, član Europskog parlamenta i izabrani zastupnik stranke Pravo i Pravda u Hrvatskom saboru Mislav Kolakušić, podnio je 3. svibnja 2024. Hrvatskom saboru ostavku na mjesto zastupnika u Hrvatskom saboru.
Politička stranka Pravo i Pravda je podneskom od 14. svibnja 2024. umjesto izabranog zastupnika Mislava Kolakušića u I. izbornoj jedinici odredila zamjenika zastupnika Dražana Dizdara.
Smatramo da bi onemogućavanje političke stranke Pravo i Pravda u određivanju zamjenika temeljem članka 42. Zakona u I. izbornoj jedinici u vidu izabranog zastupnika predstavljalo najgrublje kršenje izražene volje birača na izborima i samog smisla Zakona.
Nadalje, Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor je mijenjan je desetak puta i da je zakonodavac (Hrvatski sabor) želio da mjesto u Hrvatskom saboru ostane nepopunjeno, kao i u slučaju Europskog parlamenta gdje je to izričito propisano, logično je da bi to i učinio izmjenama Zakona u proteklih 15 godina.
S obzirom da obje ovdje pravno relevantne situacije (ostavka zastupnika i njegovo određivanje za zamjenika zastupnika te Hrvatski sabor s 150 umjesto 151 zastupnikom) nisu izričito regulirane potrebno je voditi računa o duhu i svrsi Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor.
Nakon smrti saborskog zastupnika Ivice Račana 2007., njegova stranka SDP nije odredila zamjenika zastupnika preminulom zastupniku, te je tada Hrvatski sabor nastavio djelovati s 150 zastupnika. U toj situaciji je Zakon ispravno primjenjen jer ako politička stranka ne odredi zamjenika zastupnika iz redova te stranke nitko drugi ne može odrediti zamjenika zastupnika.
Međutim, smatramo ispravnim tumačiti Zakon na način da politička stranka može odrediti zastupnika koji je podnio ostavku, jer isto ne sprječava ni jedna odredba tog ili nekog drugog relevantnog Zakona.
Jedan od temeljnih postulata u primjeni i tumačenju prava je da ono što nije zabranjeno – dopušteno je.
Svaki zakon je nužno tumačiti u smislu njegovih temeljnih odrednica i intencija zakonodavca, a one su da Hrvatski sabor ima 151 zastupnika, odnosno 14 zastupnika iz svake izborne jedinice, te da mandat u slučaju ostavke ili mirovanja mandata ostaje političkoj stranci koja ga je osvojila na izborima.
Ovdje je potrebno istaknuti i da je odredbom članka 7. Zakona o Vladi Republike Hrvatske propisano da ako Hrvatski sabor prihvati ostavku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade.
Slijedom navedenog i Predsjednik vlade i ministri nastavljaju obavljati svoj posao iako su podnijeli ostavku i ostavka je prihvaćena, sve do novih izbora i izglasavanja nove Vlade RH.
Ne postoji ni jedan prihvatljiv razlog za drugačije tumačenje Zakona u slučaju ostavke zastupnika u Hrvatskom Saboru kada nema niti jednog drugog kandidata na listi koji bi udovoljio temeljnim uvjetima da se radi o kandidatu s iste liste i iste stranke koja je osvojila mandat na izborima, a da bi se očuvala volja birača izražena na demokratski provedenim izborima. Kao što nitko ne može zamijeniti Vladu RH bez izbora tako nitko ne može demokratskim putem oduzeti dužnost zastupnika političkoj stranci koja ga je ostvarila na provedenim izborima, kada je sukladno odredbi članka 42. Zakona odredila zamjenika.
Naposljetku je potrebno istaknuti činjenicu da je Andrej Plenković izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru nakon čega je izabran i za člana Europskog parlamenta te da nije prihvatio ni jednu dužnost na koju su ga građani izabrali. Umjesto dužnosti na koje su ga izabrali građani obnaša dužnost na koju ga građani nisu birali niti željeli, a što je također u duhu Hrvatskih izbornih propis.” navodi se u priopćenju