Dana 25. kolovoza 1991. godine počelo je granatiranje i zračni napadi na Vukovar koji su potrajali idućih 87 dana čineći bitku za Vukovar najvećom i najkrvavijom bitkom u Domovinskom ratu. Ovaj je dan u kolektivnoj svijesti hrvatskih branitelja i građana Vukovara dan kada je službeno započeo rat u našem gradu. Tromjesečna je opsada Vukovara od strane snaga JNA i srpskih paravojnih postrojbi započeta 25. kolovoza 1991.godine završila velikim razaranjem, ubojstvima hrvatskih branitelja i civila, masakrom na Ovčari te progonom nesrpskoga stanovništva iz grada. Iako je Zbor narodne garde poražen, ova je bitka bila prekretnica koja je pomogla Hrvatskoj da dobije podršku međunarodne zajednice i ostvari nezavisnost.
TIŠINU PREKINUO ZVUK TENKOVA
Zvuk kolone tenkova iz smjera Bogdanovaca prema Vukovaru, prekinuo je mirnu i sunčanu nedjelju 25. kolovoza ’91, a dan ranije je s beogradskoga vojnoga aerodroma u Batajnici poletjelo nekoliko zrakoplova. Dva su oborena nad Vukovarom. Službeni je to početak rata iako su se do tada događali oružani sukobi, nekoliko mjeseci ranije izvršen krvavi masakr nad hrvatskim redarstvenicima u Borovu selu, a početkom kolovoza Sekretarijat narodne obrane Vukovara uveo je ograničenja kretanja po gradu te dozvole za izlazak iz grada jedinom vezom odnosno cestom preko Marinaca i Nuštra za Vinkovce.
Dana 28. kolovoza u Vukovar su tzv.kukuruznim putem došli zrakoplovni potpukovnik bivše JNA Mile Dedaković Jastreb i kapetan bivše JNA Branko Borković Mladi Jastreb. Dedaković je 1. rujna imenovan zapovjednikom obrane Vukovara i Borova naselja, sredinom rujna ustrojena je 204. vukovarska brigada u koju su osim branitelja Vukovara bili uključeni i branitelji Iloka, Tovarnika i drugih sela bivše općine Vukovar te sela s područja bivše općine Vukovar, njih oko 5500.
U opsadi Vukovara važan je i dan 12. studenoga 91, tada je naime počeo posljednji, četvrti organizirani pokušaj deblokade Vukovara. Toga dana u Vukovaru su napadani punktovi obrane ceste Vukovar – Borovo naselje i silos na Dunavu. Idućega je dana paljba iz tenkvoa natjerala hrvatske branitelje da siđu sa silosa, a kada je pala komunikacija Vukovar – Borovo naselje postalo je jasno da će pasti i sam Vukovar. Iako su se borbe nastavile u idućim danima, Vukovar je pao u ruke neprijatelja 18. studenoga, a svaki je organizirani otpor prestao 20.studenoga.
DNEVNO JE NA GRAD ISPALJIVANO OSAM TISUĆA PROJEKTILA
Prema dokumentima JNA, na Vukovar je tijekom tromjesečne opsade ispaljeno milijun i 500.000 granata iznad 100 mm te više od pet milijuna granata ispod 100 mm. Bačeno je i 2500 bombi od 250 kilograma. U prosjeku je na Vukovar dnevno ispaljivano oko 8000 projektila krupnog kalibra. Prema još uvijek neslužbenim podacima, JNA i paravojne postrojbe u Vukovaru su zabilježile između pet i osam tisuća poginulih, 250 do 300 onesposobljenih i uništenih tenkova i oklopnih vozila, kao i 20 do 25 zrakoplova i helikoptera. Do 18. studenoga u borbama po Vukovaru poginula su 173 branitelja, a svi ostali nastradali su ili nestali nakon zarobljavanja, odnosno više od 700 branitelja bilo je ubijeno ili se vode kao nestali nakon pada grada! U srbijanskim je koncentracijskim logorima završilo 1557 branitelja i oko dvije tisuće civila. Prema podatcima Hrvatskog društva logoraša srbijanskih koncentracijskih logora, 222 logoraša su u u tim logorima ubijena, a više od 230 umrlo je od bolesti i posljedica torture.
POBIJENO PET TISUĆA BRANITELJA I CIVILA
Više od tri tisuće civila poginulo je u samom Vukovaru i više od 1300 na području bivše općine Vukovar. Ukupno je u Vukovaru poginulo ili pobijeno oko pet tisuća branitelja i civila, a 10 tisuća ih je iz grada prognano. Među žrtvama napada je i 54 djece mlađe od 10 godina, a na Ovčari je ubijeno 200 hrvatskih branitelja, civila i medicinskog osoblja vukovarske bolnice. Nestalih u Vukovaru je, prema posljednjim podatcima 371.
Ovo je stravična statistika napada na Vukovar koji se 33 godine kasnije i dalje bori s posljedicama te ogromne tragedije, trajno usađene u svijest hrvatskoga naroda i hrvatskih građana. Podsjećanjem na ove dane i slušanjem onih koji su tu bili, čuva se uspomena na žrtvu onih koji su svoje živote položili na oltar domovine, poginuli za slobodnu i demokratsku Hrvatsku.
HRVATSKI BRANITELJ: OSLANJALI SMO SE JEDNI NA DRUGE
Hrvatski branitelj Trpinjske ceste, tri puta ranjavan, zatočenik srbijanskih logora, invalid Domovinskoga rata i visoki časnik Hrvatske vojske umirovljen iz 5. gardijske brigade Ivan Lukić Zolja dobro se sjeća 25. kolovoza 1991. godine u Vukovaru i živi je svjedok onoga što se toga dana u našem gradu događalo. Njegovo i svjedočanstva svih onih koji su sudjelovali u događanjima tog vremena trajni su podsjetnik na te dane obrane grada.
– Toga sam dana bio na položaju, a on je od mirnoga postao kaotičan i sve nas je iznenadilo kojom se žestinom i na koji način u agresiju na Hrvatsku otvoreno uključila jugoslavenska vojska. Podigli su avione i krenuli na Vukovar tenkovima tobože da se postave kao tampon zona između dviju zaraćenih strana, no svima nam je bilo jasno na čiju su se stranu okrenuli.
Toga smo dana mi hrvatski branitelji postali svjesni da nas čeka iznimno zahtjevna zadaća jer nas je napala treća vojna snaga u Europi tada po snazi, ljudstvu i tehnici i znali smo da će nam od tog trenutka pa na dalje svaki novi dan biti zahtjevniji u obrani grada i postizanju cilja odnosno stvaranju hrvatske države – ispričao je svoja sjećanja Lukić.
Kaže da je tada bio okružen najboljima od najboljih ljudi. U tim su se teškim vremenima mogli osloniti jedni na druge, a međusobno je povjerenje bilo ogromno.
– Bez da ikoga uvrijedim, s vremenskim odmakom od 33 godine, jednako se živo sjećam i i dan danas osjećam da sam u tim vremenima imao sreću biti okružen najboljim ljudima koje je Hrvatska imala. To su bili moji prijatelji, suborci u Vukovaru koji su uzeli oružje u ruke i branili svoju zemlju. To je nešto najbolje što sam u životu imao i doživio, imati takve prijatelje i njihovu podršku koju smo davali jedni drugima. Tada sam imao 32 godine. Danas bi učinio isto samo iz jednog razloga jer sam vjerovao ljudima s kojima sam bio, vidio njihovu hrabrost, znao da nam je cilj isti odnosno da imamo hrvatsku državu. Čudno je kada sve prođe i čovjek svede račun, shvatiti u koliko smo se ozbiljnu priču tada upustili. Tek kada sam uhićen i odveden u srbijanske logore shvatio sam s kolikom smo se mi silom sukobili, mi dotadašnji obični ljudi, a ne ratnici – rekao je Lukić.
Za višestruke zločine protiv čovječanstva i kršenje ratnih konvencija tijekom tromjesečne opsade Vukovara pred Haaškim su sudom optužena tri časnika JNA – Mile Mrkšić, Veselin Šljivančanin i Miroslav Radić te osuđeni na 20 i pet godina dok je Radić oslobođen. U Beogradu je za ratni zločin na Ovčari suđeno pripadnicima teritorijalne obrane Vukovara. Sedmorici optuženih i jednoj optuženoj presuđene su zatvorske kazne od 5 do 20 godina, čevero ih je oslobođeno optužbi., piše Hrvatski radio Vukovar