Procjenjuje se da bi između 50.000 i 280.000 pacijenata u Engleskoj moglo biti podobno za nove tretmane.
Lijek lekanemab, koji su razvile japanska farmaceutska tvrtka Eisai i njen američki partner Biogen, trebalo bi dobiti je još jedno zeleno svjetlo za primjenu, ovog puta u Velikoj Britaniji. Iako se službena odluka Regulatorne agencije za lijekove i zdravstvene proizvode (MHRA) još uvijek očekuje, prema informacijama koje neslužbeno dolaze, odobrenje je samo pitanje trenutka.
Podsjetimo, radi se o tretmanu antitijelima koji se veže na amiloid, protein koji se nakuplja u mozgu ljudi koji boluju od Alzheimerove bolesti. Svojim djelovanjem pomaže očistiti nakupine amiloida i usporiti kognitivni pad kod osoba kod kojih je utvrđeno to stanje, a daje se pacijentima putem intravenske kapaljke svaka dva tjedna.
Kad MHRA odobri lekanemab, zeleno svjetno treba dati i britanski Nacionalni institut za izvrsnost zdravlja i skrbi, nakon čega bi sam lijek trebao postati dostupan pacijentima u Velikoj Britaniji.
Inače, lekanemab je već odobren u SAD-u, dok ga je Europska agencija za lijekove (EMA) odbila krajem srpnja. U svom objašnjenju, naveli su da dobrobiti nisu umanjile rizik od ozbiljnih nuspojava kod ljudi kao što su krvarenje i oticanje mozga, kao ni da učinci lijeka na odgađanje kognitivnog pada nisu dovoljno značajni.
Kako navodi NHS, procjenjuje se da bi između 50.000 i 280.000 pacijenata u Engleskoj moglo biti podobno za nove tretmane. No, prije nego što započnu s terapijom, pacijenti će morati napraviti niz pretraga – MRI, Pet-CT ili lumbalnu punkciju kako bi se potvrdila Alzheimerova bolest.
Trenutno dovršavamo rigoroznu procjenu dokaza koji podupiru lekanemab u liječenju Alzheimerove bolesti. Daljnje informacije bit će priopćene u dogledno vrijeme, istaknuli su na upite medija iz MHRA.
Podsjetimo, lekanemab napada ljepljivu tvar, zvanu beta-amiloid, koja se nakuplja u mozgu ljudi s Alzheimerovom bolešću. Djeluje u ranim fazama bolesti, a glavni je kamen spoticanja što je njegov učinak zapravo malen. Neki liječnici ističu kako bi učinak trebalo gledati kroz prizmu utjecaja na svakodnevni život osoba oboljelih od Alzheimera. Problem je i što lijek nije u potpunosti zaustavio bolest, ali je propadanje usporeno za oko četvrtinu tijekom 18 mjeseci liječenja. Znanstvenici pak još uvijek istražuju kakve su posljedice na razvoj bolesti i pacijenta nakon tih 18 mjeseci.
Znanstvenici su također naglasili da je amiloid samo jedan dio složene slike Alzheimerove bolesti i da ne bi trebao postati jedini fokus terapije.
Pacijentima s Alzheimerovom bolešću trenutačno se daju samo lijekovi koji pomažu u upravljanju simptomima, no nijedan od tih lijekova ne mijenja tijek bolesti., piše zimo