U Srbiji se, upravo odvija veliki prosvjed i kaos zbog projekta Jadar, odnosno nakane da se iskapa litij. Na poziv ekoloških udruga i pokreta zahtijeva se od Vučićeve vlade da usvoji Zakon o trajnoj zabrani geoloških istraživanja i eksploatacije litija i bora u Srbiji.
Međutim, ono što je esencijalno u ovoj priči je činjenica da se radi o klasičnom primjeru eksploatacije slabije razvijenih i siromašnih zemalja i ljudi, primjeru interesa određenih grupacija, primjeru apsurda u politici zelene tranzicije, gdje se s jedne strane proizvode električni automobili koji zahtijevaju velike količine litija za baterije, a s druge strane se uništava okoliš i zdravlje ljudi Radi se i o činjenici da se više ne može stati u procesu proizvodnje i opskrbe i da je konkurencija nemilosrdna, imajući u vidu da je Kina pored vlastitih nalazišta pokupovala i nalazišta litija u Čileu, Kanadi i Australiji te da je EU postala ovisna o Kini.
Iako Srbija i Bosna i Hercegovina nisu članice EU, upravo bi iskopavanjem litija Unija mogla smanjiti svoju ovisnost o Kini.
Slika prevlasti moćnih kompanija nad slabijim i siromašnim državama
Naime, podsjetimo se da je nedugo Srbija s EU potpisala Memorandum o razumijevanju o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama, lancima proizvodnje baterija i električnim vozilima, što je korak bliže početku rudarenja litija. U Memorandumu se navodi da će eksploatacija litija donijeti golemu korist gospodarstvu Srbije, ali i omogućiti opstanak njemačke autoindustrije na svjetskom tržištu.
Njemački kancelar Olaf Scholz koji je i predvodio izaslanstvo ocijenio je da je projekt Jadar dobar za gospodarski razvoj Srbije i da će se poštivati najviši standardi, kada je riječ o zaštiti okoliša.
Međutim, postavlja se pitanje hoće li se to i dogoditi?
Ovo potonje koje govori o koristi za Njemačku i EU, zasigurno hoće. Međutim, ako napravimo komparaciju s afričkim zemljama, gdje je najveća količina prirodnih resursa, realnost govori da prirodna osnova nije jamstvo gospodarskog razvoja kao ni zaštite okoliša. Tako je DR Kongo, zemlja bogata mineralima, daleko od ekonomskog prosperiteta. Od eksploatacije tamošnjih ruda najveću korist imaju tvrtke koje su udaljene od središnjeg dijela Afrike, a Kongu ostaje samo prljavo tlo, zagađena atmosfera i voda puna zagađivača. To je klasično obilježje neokolonijalizma kojem smo svjedoči i kroz modnu industriju kao drugog svjetskog zagađivača okoliša te tonama rabljene i bačene odjeće koja se ostavlja kao odlagalište otpada na najsiromašnijem kontinentu, Africi koji već ima značajnu zdravstvenu ranjivost i koja preplavljuje i vodene tokove. Ili recimo, problem s pesticidima koji se koriste u proizvodnji pamuka, kao i velikom zagađenju koje uzrokuju kemikalije od bojanja. Rezultat je zagađenje rijeka u kineskim gradovima u kojima su smještene tekstilne tvornice i u kojima stradava zdravlje zaposlenika.
Zašto je poželjan litij iz Srbije i Bosne i Hercegovine, a ne iz vlastitih rudnika?
Dva su razloga: očuvanje vlastitih resursa i premještanje prljave tehnologije, jer velika ležišta, također se nalaze u njemačkom Rudnom gorju i Francuskoj.
Okoliš i zdravlje
Problem s dobivanjem litija je taj što je potrebno 500.000 litara vode za ekstrakciju jedne tone litija. To je otrovni koktel proizvedenih kemikalija koje završavaju u vodenim putovima. Dnevno će se u zapadnoj Srbiji trošiti oko 1.000 tona sumporne kiseline i 15 tona klorovodične kiseline. Procjene su da bi za razrjeđivanje sumporne kiseline trebalo iskoristiti ogromne količine vode iz rijeke Drine.
Riječ je o kraju u kojem se stanovništvo pretežno bavi poljoprivredom, a rudarenje i prerada rude agresivnim kiselinama, kako to planira kompanija Rio Tinto, nanijet će izravnu, dugoročnu i nepopravljivu štetu vodi, zemlji, zraku i životima desetaka tisuća lokalnih stanovnika, a neizravno i vodotocima u slivu rijeka Drine i Save, koja se ulijeva u međunarodnu rijeku Dunav. ( analiza Al Jazeera).
Čist zrak, stabilna klima, odgovarajuća voda, sigurna uporaba kemikalija, zaštita od zračenja, zdrava i sigurna radna mjesta, zdrava poljoprivredna praksa, gradovi i izgrađeni okoliši koji podržavaju zdravlje te očuvana priroda, sve su to preduvjeti za dobro zdravlje. Poboljšanjem okoliša i smanjenjem onečišćenja možemo poboljšati kvalitetu života, dobrobit i opće zdravlje. Ukoliko to ne budemo poštovali, ukoliko proizvedeni kapital bude imperativ pred prirodnim, ukoliko moćni ljudi ne razumijevaju da je atmosfera zajednička i da pripada cjelokupnom čovječanstvu, ukoliko politike ne razumiju važnost i potrebu učinkovitog upravljanja rizicima i ukoliko ne postoji sinergija svih nadležnih i zainteresiranih, odnosno ukoliko se i dalje bude suprotstavljao gospodarski i politički interes sa interesom zdravlja ljudi, ne piše nam se dobro i još jednom ćemo svjedočiti satiri i apsurdu u kojoj je žrtvena zdjela napunjena nama svima.
Kako funkcionira politika i država?
Afera vezana uz rudarenje litija u Srbiji na plodnom poljoprivrednom području koje planira multinacionalna kompanija Rio Tinto, aktualizirana je prije nešto više od dvije godine, a srbijanska je vlada u siječnju 2022., suočena s masovnim prosvjedima koji su tada na ulice izveli desetke tisuća ljudi, ukinula dozvolu toj kompaniji. Ustavni sud je nedavno poništio vladinu odluku iz 2022. o ukidanju dozvole, a par dana kasnije vlada je ekspresno donijela novu uredbu i tako “vratila u život” projekt Rio Tinta. Država je ta koja bi trebala imati glavnu ulogu u zaštiti okoliša i zdravlja ljudi, međutim globalizacija, trenutni ekonomski sustav i politike mogu kontrolirati i moć države. Suverenitet države je, naprosto na testu globalizacije i kapitala koji nikad nije poznavao granice, što je posljedično dovelo i do toga da su države involvirane u globalne mreže. Činjenica je da je država, kao politička zajednica ljudi sve više ovisna o međunarodnoj suradnji i sve manje sposobna ispuniti svoju zadaću, da su i međunarodne financijske institucije uvučene u politiku, kao što je i poprilično razvidno da se proces globalizacije za sada neće zaustaviti i da bi teoretski mogao dovesti do nestajanja suverene i nacionalne države.
Tko je Rio Tinto Grupa?
Prema dostupnim podacima iz medija radi se o drugoj najvećoj rudarskoj kompaniji na svijetu, sa sjedištem u Londonu i Sydneyu, budući da ima najviše rudnika u Australiji. Sama činjenica da se još uvijek vodi kao anglo-australska tvrtka i da nije lako reći tko je vlasnik, otvara i prostor sumnji. Kompanija ima povijest skandala koji uključuju štetu u okolišu, uništavanje povijesnih mjesta i podmićivanje. U svibnju 2020., tvrtka je namjeravala proširiti rudnik u Australiji, uništivši klanac Yucan, sveto mjesto Aboridžina na kojem postoje dokazi o postojanju ljudi u posljednjih 46.000 godina i koje se smatra jedinim prapovijesnim nalazištem ljudskih naselja u Australiji. Postoji tu još primjera. Činjenica je, da je politički, ekonomski i kulturni utjecaj multinacionalnih kompanija sve veći te da je financijski kapital sve više u rukama korporativnih institucija i financijskih elita koje imaju sve veću kontrolu nad svjetskom ekonomijom i politikom potpomognute Grupom G-7. Zbog napretka znanosti i tehnologije, za što postoji i više nego dovoljno dokaza, koncentrirano bogatstvo i moć sve više rastu, a socijalni i humani aspekt polako nestaje.
S druge strane, ne zaboravimo, život je davno postao kotač koji se neprestano okreće i kojeg je nemoguće zaustaviti. Sve je obuhvatio kovitlac industrijskog života koji može opstati samo pod uvjetom da se svi društveni slojevi slijepo podčinjavaju ukusima koje je on formirao. Kotač ne staje, tehnologija se razvija, kompanije se udružuju kako bi opstale na tržištu, osmišljavaju se strategije za veću konkurentnost, brze i kompleksne prilagodbe ekonomskih sustava, jer niti jedan od njih nije potpun, a zdravlje sve ugroženije.
Sve u svemu, cijela ova priča nije samo priča Srbije i sve zvuči kao da se radi o Biblijskoj priči o Davidu i Golijatu visokom 3 metra i sa svojim zaštitnikom, no David nije još praćkom pogodio Filistejskog junaka.
Piše: Snježana Nemec