Zagrebački odvjetnik Ivan K. kažnjen je novčanom kaznom za vrijeđanje i omalovažavanje policijskih službenika jer je prije 2015. godine, zastupajući ovrhovoditelja, nakon što nije uspjela još jedna u nizu deložacija, prozvao policiju za nesposobnost jer pet godina ne uspijevaju provesti odluku suda da njegova stranka stupi u posjed nekretnine, piše Jutarnji list.
Međutim, sada je Ustavni sud RH prihvatio njegovu ustavnu tužbu zaključivši da su Prekršajni sud u Zagrebu i Visoki prekršajni sud svojim osuđujućim presudama povrijedili njegovo pravo na slobodu izražavanja.
Nakon sporne odgode provedbe sudske odluke, deložacije obitelji C., u veljači 2015. odvjetnik suprotstavljene strane, koja opet nije uspjela doći do svoje nekretnine, dao je izjavu novinarima HRT-a:
“Policija nije u stanju provesti odluku suda, ili ne želi, s obzirom na ovakvo postupanje, čisto sumnjam da se radi o nesposobnosti, jer je teško da itko može biti toliko nesposoban i ne provesti deložaciju, gdje se nalazi stotinjak ljudi, pa sumnjam čak i da se radi o namjernom opstruiranju od strane policije.”
Osim toga,za “24 sata” je izjavio: “Obitelj C. može biti sigurna, nikad im se ništa neće dogoditi, ni sada ni kasnije, jer policija je toliko nesposobna da nije u stanju iseliti ni kokošinjac, a kamoli ovakvu obitelj. Dižu nas usred noći kao budale i onda nam javljaju da odustaju”.
Proglašen krivim
Nakon što je protiv njega podnesena prijava, presudom Prekršajnog suda u Zagrebu donesenoj u listopadu 2016. Ivan K. je proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, “na način da je omalovažavao ili vrijeđao državna tijela odnosno službene osobe pri obavljanju službe, ili u vezi s tim obavljanjem ili njihovih zakonitih naređenja”. Kažnjen je novčanom kaznom od 600 kuna i naloženo mu je plaćanje 200 kuna sudskih troškova.
Odvjetnik se žalio na tu presudu, ali je Visoki prekršajni sud u studenom 2018. odbio njegovu žalbu kao neosnovanu.
“Prvostupanjski je sud opravdano na temelju obrane samog okrivljenika koja predstavlja okolnosno priznanje odlučnih činjenica koje čine prekršaj iz članka 17 Zakona … te uvida u video snimku, imao dovoljno osnova za zaključenje da je okrivljenik kritične zgode omalovažavao i vrijeđao službene osobe u svezi vršenja njihove službe, čime je ostvario zakonsko obilježje terećenog prekršaja, neovisno o vlastitom stavu da je imao opravdan razlog iskazati svoje nezadovoljstvo glede rada službenih osoba. (…) Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, kao i razloge za neprihvaćanje dokaznih prijedloga okrivljenika, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.”
U ustavnoj tužbi odvjetnik je podsjetio na sve okolnosti dugogodišnjeg ovršnog postupka te je istaknuo: “Naprosto je zaprepašćujuće da policija, kao javna služba ustanovljena u interesu građana, kojoj je dužnost štititi imovinu građana i provoditi odluke suda, ne provede odluku suda više od 5 godina i protivno zakonu ne omogući građaninu da stupi u posjed svoje nekretnine i ne učini apsolutno ništa da onemogući omanju skupinu građana da sprječava sud u provedbi svoje odluke radi zaštite prava vlasništva građanina, a još više od toga zaprepašćuje činjenica da onda nakon toga drugi sud još kažnjava punomoćnika tog građanina koji ne može stupiti u posjed svoje nekretnine jer policija nije u stanju ili ne želi provesti odluku suda, samo zato što je ukazao na nezakonitost i nepravilnost postupanja policije u konkretnom slučaju, umjesto da se procesuiraju i kažnjavaju odgovorne osobe u policiji zbog nepostupanja po odluci suda.”
Stav Ustavnog suda
Nakon razmatranja svih argumenta Ustavni je sud donio ocjenu da osporene odluke prekršajnih sudova o utvrđivanju odgovornosti i kažnjavanju za prekršaj iz članka 17. ZoPPJRM-a “predstavljaju miješanje države u podnositeljevu slobodu izražavanja”.
Ustavni sud ocjenjuje da redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu uvjerljivo utvrdili postojanje prijeke društvene potrebe koja bi zahtijevala da se pravu državnih tijela na očuvanje njihovog digniteta u konkretnom slučaju da prednost pred pravom podnositelja na slobodu izražavanja. Razlozi koje su sudovi naveli ne pokazuju da je prekršajna presuda podnositelja, s obzirom na konkretne okolnosti, bila nužna u demokratskom društvu. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je osporenim presudama podnositelju povrijeđena ustavna sloboda na izražavanja misli sadržana u članku 38. stavku 1. Ustava”, stoji u obrazloženju odluke Ustavnog suda kojima su ukinute osuđujuće presude prekršajnih sudova te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, piše Jutarnji list.