TOMISLAV ŽIGMANOV, POLITIČKI PREDSTAVNIK VOJVOĐANSKIH HRVATA Intervvju donosi GLAS SLAVONIJE
Nevjerojatna šovinistička haranga u medijima koja je trenutno na djelu u Srbiji neodoljivo podsjeća na onu s kraja 80-ih i početka 90-ih koja je poslužila kao humus za rat. U tu se priču uklapa i otvaranje “ureda” osuđenog zločinca kapetana Dragana u Subotici…
– S jedne strane imate neslobodu medija, a druge strane u ideološkim sadržajima aktualne vlasti u Srbiji antihrvatski narativi su najrašireniji. Zastupljeniji su od antialbanskih i anticrnogorskih. Tijekom kalendarske godine možemo pratiti stalno podgrijavanje te priče. Obično to počne s 10. travnja, obljetnicom proboja logoraša u Jasenovcu (22. travnja), potom Bljeskom (1. svibnja) i Olujom (4. kolovoza), u rujnu će pak biti aktualizacija kanonizacije Stepinca itd. Vi u kontinuitetu imate “važne” povode da antihrvatski resantimani budu isuviše frekventni u javnosti. To stvara negativno raspoloženje koje ima za posljedicu da su Hrvati u Srbiji već dvije godine najomraženiji narod. Više od 60 posto građana u Srbiji o Hrvatima misli najnegativnije. Naravno da onda nekome tko je politički predstavnik hrvatske zajednice umnogome otežava artikulaciju interesa naroda koji se boji i osjeća nesigurno kada je pitanje sudjelovanja u prostoru javnosti ili kada treba u određenim trenutcima iskazati svoju nacionalnu opredijeljenost. Moram naglasiti da smo zabilježili i pozitivne pomake poput obnove kuće bana Jelačića u Petrovaradinu ili dobivanja reprezentativnog prostora za djelovanje hrvatske zajednice u Beogradu, što pokazuju da je aktualni režim u nekim situacijama spreman pokazati i dobru volju. Mi smo, nažalost, žrtve geopolitičkog pozicioniranja Srbije kada su u pitanju odnosi u regiji i stalni objekt naguravanja kada je riječ s Hrvatskom. Vidjeli ste da predsjednik Republike (Aleksandar Vučić, nap. a.) često kaže: “Mi imamo ovoliko kilometara autocesta, a Hrvatska ima manje”, “Mi ćemo imati veći BDP od Hrvatske”, pa priča o hrvatskim vinima i slično. To nema politički cilj da na neki način ugrozi suvereni položaj Hrvatske kao članice Europske unije i NATO-a, zemlje koja je ostvarila određene rezultate i ima određene pomake, nego služi za unutarnjopolitičku mobilizaciju kada u ozračju stalne ugroze i stalnog izvanrednog stanja to figurira kao neka vrsta lajtmotiva onoga što Srbija danas hoće zbog rješavanja vlastitih problema. To, naravno, kao ideološko-politički koncept ima i određene limite. Više na LINKU
DEMOS MEDIA